Alpsko skijanje je jedan od najopasnijih zimskih sportova te nosi i veći broj ozljeda, najčešće koljena. Kineziofobija ili „strah od kretanja“ je stanje u kojem pojedinac doživljava strah od tjelesnog kretanja i aktivnosti kao rezultat osjećaja podložnosti ozljedi ili ponovnom ozljeđivanju. Sportska izvedba biva narušena stvaranjem kompenzatornih mehanizama kretanja koji tijelo i tjelesne segmente dovode u disbalans s potencijalom za povećano opterećenje i prenaprezanje struktura koje nisu bile ozljeđivane.Cilj istraživanja je ispitati razinu kineziofobije kod skijaša s ozljedama koljena. U istraživanju je sudjelovalo je 33 skijaša (22 ž i 11 m) u dobi od 18 do 52godine, s prosjekom 24. Ispitanici se prosječno natjecateljskim skijanjem bave 14,7 godina. U procjeni je korištena Tampa skala kineziofobije.Rezultati su pokazali da broj ozljeda koljena kod skijaša je najmanje 1 te najviše 11, u prosjeku 2,45 ozljede. Najčešće ozljede koljena su ozljeda prednjeg križnog ligamenta i meniska. Nema značajnosti razlika između lijevog i desnog koljena ili obostrane ozljede. 45,5% ispitanih se aktivno bavi skijanjem, a njih 54,5% se više ne natječu. Dominantna disciplina u 66,8% skijaša je slalom, slijedi veleslalom sa 24,2%, supervelesalom, spust i kombinacija sa 3%. Prosjek na upitniku iznosi 36 bodova, što je blizu kritične granice od 37 bodova. 36% sudionika ima visoku razinu kinezofobije. Po općoj razini kineziofobije nisu otkrivene statistički značajne razlike ni po spolu, ni s obzirom na broj operacija, ni s obzirom na to je li ozljedom zahvaćeno jedno koljeno ilioba, niti bave li se još aktivno skijanjem ili ne. Istraživanje je pokazalo i da stariji skijaši imaju značajno manji strah od ponovne ozljede.Iz dobivenih rezultata zaključujemo da je broj ozljeda koljena u skijanju velik te na njega treba utjecati krozprevenciju, a u okviru rehabilitacije sportašima je potrebno pružiti i psihološku podršku kako bi spriječiliili smanjili kineziofobiju te tako prevenirali ponovnu ili novu ozljedu