Prijevremeno rođena djeca zbog svoje nezrelosti i niza čimbenika rizika predstavljaju najvulnerabilniju populaciju sklonu razvoju neurorazvojnih poteškoća i oštećenja te u konačnici razvoju cerebralne paralize. Rana dijagnostika je od izrazite važnosti te pruža mogućnost da iz ukupnog broja prijevremeno rođene djece izdvojimo djecu suspektnog, usporenijeg razvoja ili sa značajnim odstupanjima, a samim tim i pravovremeno i svrsishodno uključivanje u rani neurorazvojni fizioterapijski habilitacijski tretman s ciljem sprječavanja daljnje progresije neurorazvojnog odstupanja. Za procjenu stupnja neurorizičnosti i neurorazvojnog ishoda, osim oslikavanja mozga, preporučuje se klinička neurološka/neuro-bihevioralna procjena. Do danas još uvijek nije postavljen tzv. „zlatni standard“ za neurološku procjenu prijevremeno rođene djece s obzirom na nestabilnost njihovog autonomnog živčanog sustava. Neurobihevioralna procjena usmjerena je ka identifikaciji samoponašajuće organizacije i odgovora-regulacije na stanja stresa, a temelji se na procjeni mišićnog tonusa, obrazaca kretanja i evaluacije autonomne stabilnosti prijevremeno rođenog djeteta za vrijeme rutinske skrbi u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi. Premie-Neuro test osmislili su Daily i Ellison 2005. a predstavlja specifičnu kliničku neinvazivnu procjenu koja se može provesti u velikom rasponu gestacijskih dobi, od 23. tjedna do 37. tjedna s ciljem određivanja stupnja neurorizičnosti prijevremeno rođenog djeteta. Test je sačinjen od 24 čestice kojima se određuju tri faktora procjene: neurološka procjena, procjena pokretanja te reakcija-odgovor na neki podražaj. Do sada je proveden mali broj istraživanja vezanih uz ovaj test. Cilj našeg rada bio je istražiti povezanost između klasične procjene statusa prijevremeno rođenog djeteta (temeljene na gestacijskoj dobi, porođajnoj težini i Apgar indeksu) s rezultatima Premie-Neuro testa u određivanju stupnja neurorizičnosti prijevremeno rođenog djeteta. Također smo istraživali odnos između drugih rizičnih čimbenika ishoda (dužina strojne ventilacije, ultrazvučno detektiran stupanj oštećenja mozga, vrsta poroda i spol) s rezultatima na Premie-Neuro testu. Istraživanje je provedeno u Klinici za ženske bolesti i porode KBC Zagreb, Zavod za neonatologiju. Prigodni uzorak uključivao je 29 prijevremeno rođena djeteta s rasponom gestacijske dobi od 23. do 34. tjedna. Za svakog ispitanika prikupljeni su podaci vezani za porođajni status: gestacijska dob, porođajna težina, porođajna dužina, Apgar indeks te podaci o spolu, načinu začeća, vrsti porođaja, potrebi za strojnom ventilacijom (invazivna i/ili neinvazivna) te ultrazvučnom nalazu mozga, pojavnosti rane novorođenačke sepse, respiratornog distres sindroma, bronhopulmonalne displazije i neonatalne retinopatije. Procjena neurorizičnosti putem Premie-Neuro testa provedena je za svakog ispitanika u postmenstrualnoj dobi od 36 tjedana (korigirana dob) od strane fizioterapeuta. Rezultati provedenog istraživanja pokazali su da djeca rođena s većom gestacijskom dobi postižu bolji rezultat na faktoru „Neurološke procjene“ dok na ostalim faktorima Premie-Neuro testa ne postoji razlika. Porođajna težina nije povezana s rezultatima Premie-Neuro testa.Vrijednost Apgar indeksa u prvoj i petoj minuti u pozitivnoj je korelaciji s ukupnim rezultatom na Premie-Neuro testu. Značajna umjerena pozitivna povezanost postoji u prvoj minuti procjene Apgar indeksa s faktorom „Neurološke procjene“ te pozitivna povezanost Apgar indeksa u petoj minuti također s faktorom „Neurološka procjena“. Dužina strojne ventilacije negativno je povezana s ukupnim rezultatom na Premie-Neuro testu kao i faktorom „Pokretanje“ što ukazuje da ovaj nalaz istraživanja ima potencijalno važne kliničke implikacije. Nije utvrđena povezanost između ultrazvučno detektiranog stupnja oštećenja mozga i rezultata Premie-Neuro testa, osim što su na faktoru „Neurološka procjena“ djeca s jednom vrstom oštećenja postigla prosječno bolje rezultate od podskupine djece s dva (združena) oštećenja. Prijevremeno rođena djeca rođena carskim rezom imaju bolji rezultat na faktoru „Pokretanje“ u odnosu na djecu rođenu vaginalno, dok na ostalim faktorima procjene nije utvrđena značajna razlika. Prijevremeno rođene djevojčice postižu bolje rezultate od prijevremeno rođenih dječaka na ukupnom rezultatu Premie-Neuro testa te na faktoru „Pokretanje“. Ovo istraživanje pokazuje da se neurorizični čimbenici kod prijevremeno rođene djece različito odražavaju na pojedinim faktorima Premie-Neuro testa. Zaključujemo da bi uporaba Premie-Neuro testa kao kliničkog procjeniteljskog standarda mogla pridonijeti ciljanoj, svrsishodnijoj i pravovremenoj detekciji prijevremeno rođene djece u Jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi te izradi individualnog plana rane neurorazvojne skrbi, bolje komunikacije između profesionalaca, brižnog upućivanja roditelja u razvojne potrebe i kapacitete djeteta te pravovremeno i ciljano upućivanje prijevremeno rođenog djeteta u daljnje praćenje i ranu neurorazvojnu fizioterapijsku intervenciju. Potrebna su daljnja istraživanja koja bi uključivala veći uzorak prijevremeno rođene djece različitih gestacijskih dobi i porođajne težine u komparaciji s ostalim čimbenicima kako bi se provjerile moguće specifično-individualne neurorizične karakteristike prema faktorima procjene Premie-Neuro testa i mogućnosti izrade individualnog plana rane neurorazvojne intervencije.