Duchenneova mišića distrofija (DMD) najteži je oblik mišićne distrofije, koji je karakteriziran progresivnom slabošću i odumiranjem mišića. Nastaje kao posljedica manjka ili odsutnosti proteina distrofina. Duchenneova mišića distrofija započinje kao proksimalna slabost donjih ekstremiteta, što dovodi do poremećaja posture te paralelno otežava pokretljivost pacijenta. Uz mišićnu slabost, razvijaju se kontrakture zglobova i skolioza, koje mogu prouzrokovati veće probleme kao što su otežano disanje i oslabljenu plućnu funkciju. Tretmani kontraktura i skolioze te respiratorni terapijski postupci imaju važnu ulogu u rehabilitaciji. Iako ne dovodi do potpunog poboljšanja, fizioterapija zauzima visoko mjesto u rehabilitaciji a razlikuje se ovisno o stadiju. S obzirom da se ne može djelovati na otklanjanje uzroka, terapija DMD je simptomatska i preventivna. Uz fizioterapiju primjenjuju se drugi oblici liječenja kao što su farmakološke terapije i kirurške intervencije. Zbog specifičnosti bolesti, veliki je naglasak na interdisciplinarnom pristupu koji uključuje stručnjake kao što su liječnik, fizioterapeut, radni terapeut, medicinska sestra, ortoped, pulmolog itd. Bitna je uloga roditelja zbog nastavka vježbi indiciranih od strane fizioterapeuta, kao i zbog motivacije samoga djeteta u procesu vježbanja. Važno je za naglasiti kako ova bolest dovodi do brze smrti, odnosno, njezine posljedice pogađaju respiratorni i krvožilni sustav na takav način da rijetko koji oboljeli doživi više od 30 godina života. Sama rehabilitacija ne mijenja tijek bolesti, ali uvelike utječe na funkcionalne mogućnosti bolesnika i time doprinosi kvaliteti života.