Razvijene zemlje svijeta, pa tako i Republika Hrvatska suočavaju se sa procesom starije populacije koje ujedno prate razni zdravstveni problemi. Danas postoji sve više osoba oboljelih od kroničnih i neizlječivih malignih bolesti kojima je potrebno osigurati palijativnu skrb. Dostupnost palijativne skrbi pacijentima koji umiru od neizlječive bolesti, važan je i neizostavan dio suvremenih zdravstvenih sustava koje treba još uvijek nadograđivati i poboljšavati. Definicija palijativne skrbi razvijala se godinama. Palijativna skrb započinje od trenutka postavljanja dijagnoze te se može primjenjivati i u terminalnoj fazi bolesti. Naime, palijativna skrb može započeti kada su potrošene sve klasične metode liječenja ili kada je bolest došla do stupnja u kojem ih bolesnik ne može podnositi. Pristup obuhvaća tri područja; smirivanje simptoma, psiho-socijalna podrška bolesniku i njegovoj obitelji te rješavanje etičkih problema vezanih uz kraj života. Glavni cilj palijativne skrbi jest postići najbolju kvalitetu preostalog života bolesnika, olakšanje patnje bolesnika, kontrolu simptoma i povrat životnih funkcija čovjeka. Kako bi se postigla najbolja kvaliteta života palijativnog pacijenta potrebno je imati educirani palijativni tim koji je sastavljen od; liječnika, medicinske sestre, fizioterapeuta, socijalnih radnika, nutricionista, duhovnika i drugih članova tima, ovisno o potrebama bolesnika. Svaki član tima ima svoj zadatak, no svi članovi tima zajedno donose odluke kako bi omogućili što bolju kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji. Kako bi rehabilitacija palijativnog pacijenta bila što učinkovitija, fizioterapeut bi trebao posjedovati potrebne kompetencije za rad s palijativnim pacijentima. Kompetencije koje bi fizioterapeut trebao posjedovati su; poznavanje i provođenje načela palijativne skrbi, komunikacija, optimiziranje udobnosti i kvalitete života, planiranje skrbi i suradnja, mogućnost suočavanja sa gubitkom, tugom i strepnjom, te profesionalna i etička praksa u kontekstu palijativne skrbi. Uloga fizioterapeuta u palijativnoj skrbi je prepoznati funkcionalna oštećenja, poboljšati pokretljivost, smanjiti bolove, naučiti pacijenta kako biti neovisan o drugima ako je to moguće, educirati pacijenta i njegovu obitelj kako se nositi sa funkcionalnim oštećenjima te provoditi pravilnu rehabilitaciju sukladno sa pacijentovom dijagnozom i simptomima bolesti.