Posljednjih desetljeća fokus istraživanja kroničnih bolesti sve se više okreće prema dotad zanemarenoj populaciju – zdravoj braći i sestrama. Na početku ovaj rad ističe važnost primarne obitelji, njezine postojeće dinamike i strategija nošenja sa stresnim životnim događajima kao važan faktor koji oblikuje prilagodbu zdrave djece. Kao istraživačke podloge ponuđene su teorija obiteljskog sistema, teorija nedostatka kontrole zdravlja i percepcije izloženosti (ranjivosti), psihosocijalna teorija reakcije na nesreće, teorija lokusa kontrole, teorija stresa, teorija socijalnih uloga i koncept socijalne podrške. Uz njih, detaljnije su razrađene emocionalne i ponašajne reakcije djece te faktori koji potencijalno moderiraju njihovu prilagodbu: dob, spol, empatija te obiteljska atmosfera (komunikacija i dinamika). Emocionalne reakcije koje se najčešće javljaju su strah, ogorčenost, ljubomora, krivnja i empatija. Od ponašajnih reakcija u radu su istaknuti privlačenje pažnje roditelja, angažman oko oboljelog djeteta te niz potencijalnih psihosocijalnih poteškoća. Ovaj rad nudi pregled istraživanja iz kojih je vidljivo da u studijima koji u fokusu imaju zdravu braću i sestre kronično oboljele djece postoji trend nekonzistentnih rezultata te svim zaključcima treba pristupiti oprezno zbog metodoloških i ostalih karakteristika svakog od pregledanih radova.