Traheotomija je kirurški postupak kojim se radi otvor (traheostoma) na prednjoj stjenci vratnog dijela dušnika. Ona može biti privremena ili trajna. Perkutana dilatacijska traheotomija, ili skraćeno PDT; predstavlja ne kirurški način traheotomije dilatirajući dušnik između njegovih hrskavičnih prstena. Postoji niz indikacija za izvođenje perkutane dilatacijske traheotomije, međutim najčešće se radi kod pacijenata koji će duže vrijeme biti na mehaničkoj ventilaciji, kod pacijenata kojima je potrebna učestala toaleta dišnih puteva te opstrukcija gornjih dišnih puteva razne etiologije. Prednosti perkutane dilatacijske traheotomije za pacijente su značajne. Smanjuje se potreba za primjenom sedativa, olakšava se toaleta dišnih puteva, kao i oralna higijena. U odnosu na klasičnu kiruršku traheotomiju također postoje prednosti. Postupak može biti izvršen u JIL-u uz bolesnički krevet, manje je invazivan uz minimalni ožiljak, vremenski kraće traje uz manje troškove. Unatoč tome, perkutana dilatacijska traheotomija ima određeni broj komplikacija koje se mogu javiti za vrijeme i nakon postupka. Za vrijeme postupka može doći do pneumotoraksa, krvarenja, peforacije stražnje stjenke dušnika sve do kardiopulmonalnog aresta. U komplikacije nakon izvođenja postupka mogu se ubrojiti krvarenja s aspiracijom sekreta, upale i edem dušnika te površinsko oštećenje sluznice. Uloga medicinske sestre jest pravovremeno prepoznati komplikacije i obavijestiti liječnika. Kako bi cijeli proces liječenja bio što uspješniji potreban je multidisciplinaran pristup koji uključuje liječnike, medicinske sestre, fizioterapeute, nutricioniste i stručnjake iz ostalih područja. Zdravstvena njega bolesnika s traheostomom obuhvaća veliki niz intervencija od strane medicinske sestre kako bi funkcionalnost traheostome ostala očuvana te kako bi se bolesnik što bolje prilagodio na novonastalo stanje i na život s traheostomom. Od obavljanja osobne higijene, higijene same traheostome i toalete dišnih puteva, do hranjenja i kasnije eventualne komunikacije i socijalizacije, pacijent se susreće sa mnogim nepoznanicama koje mu je potrebno u procesu zdravstvene njege i edukacije razjasniti. Stoga je bitno u procesu zdravstvene njege prilagoditi se specifičnostima zdravstvene njege kod takvih bolesnika kako bi sestrinska skrb bila što kvalitetnije izvedena.