Abstract | Transplantacija jetre je vrlo uspješna metoda liječenja djece s bolešću jetre u završnom stadiju i pruža priliku za dug zdrav život, a promijenila je program neliječenih oboljenja sa zatajenjem jetre u djece.To je vrlo složen postupak za čije ostvarenje je neophodna iznimno visoka razina tehnoloških i ljudskih sposobnosti te predstavlja vrhunsko dostignuće suvremene medicine. Razne bolesti koje su indikacija za transplantaciju jetre kod pedijatrijskih bolesnika mogu se svrstati u kolestatske poremećaje, metaboličke bolesti jetre koje uzrokuju cirozu jetre, metaboličke bolesti jetre bez ciroze jetre, akutno zatajenje jetre, akutni i kronični hepatitis i tumore jetre. Budući je jetra organ koji se kontinuirano obnavlja, u transplantacijskom liječenju je moguće koristiti jetru, odnosno segment jetre živog donora, što transplantaciji jetre daje veliku prednost u odnosu na transplantaciju drugih organa, izuzev bubrega, koji se mogu transplantirati samo nakon utvrđene moždane smrti. Najčešće komplikacije nakon transplantacije jetre su: vaskularne, bilijarne, parenhimne (odbacivanje transplantata), perihepatičke, neoplastične i infektivne. Na preživljavanje pedijatrijskih bolesnika i prihvaćanje transplantata uvelike utječe preoperativna priprema kao i postoperativno zbrinjavanje u jedinicama intenzivnog liječenja i bolničkim odjelima.Adekvatna priprema djeteta prije transplantacije zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje procjenu nutritivnog statusa, bubrežne i srčane funkcije te procjenu anesteziologa. Nakon završenog postupka transplantacije jetre, dijete se smješta na Odjel pedijatrijskog intenzivnog liječenja gdje se provodi zdravstvena skrb usmjerena na održavanje vitalnh funkcija, održavanje prohodnosti endovenoznih katetera, monitoring izlučivanja sadržaja abdominalnih drenova, tretman operativne rane, i dr.Medicinska sestra brine o djetetu 24 sata te je ključna osoba koja će uočiti eventualne promjene u stanju djeteta te o istima obavijestiti liječnika. Isto tako, uloga medicinske sestre je pravilno i pravovremeno primjenjivati imunosupresivnu terapiju koja je važna u sprječavanju odbacivanja organa. |