Tjelesna aktivnost predstavlja jedan od temelja očuvanja zdravlja kod suvremenog čovjeka. Redovita tjelesna aktivnost pomaže unaprijediti sveukupno zdravlje i tjelesnu kondiciju i smanjiti rizike za razvoj brojnih bolesti i stanja. Nedostatak motivacije i odgovarajućih motiva koji bi poticali na tjelesnu aktivnost te posljedično smanjena tjelesna aktivnost utječe na smanjenu kvalitetu života pojedinca. Psihologija ponašanja i motivacijski modeli nude nam teorijski okvir za objašnjavanje pojave ili odsutnosti željenih obrazaca ponašanja. Cilj ovog rada je ispitati koji su najčešći motivi koji pripadnike mlađe odrasle dobi potiču na tjelesno vježbanje, te ih usporediti s obzirom na neka sociodemografska obilježja, indeks tjelesne mase (ITM) i intenzitet vježbanja. Istraživanje je provedeno on-line primjenom instrumenta: Upitnik motivacije za vježbanje (The excersice motivations inventory - EMI) kojeg čini 14 motiva: druženje, izgled, izazov, natjecanje, uživanje, izbjegavanje boli, spretnost, zdravlje, revitalizacija, društveni pritisak, društveno priznanje, snaga i izdržljivost, kontrola stresa, kontrola tjelesne mase. Upitnik je razvijen u smislu ispitivanja funkcije motiva za vježbanje iz perspektive motivacijske teorije samoodređenja. U istraživanju je sudjelovalo 79 ispitanika prosječne dobi od 25 godina te od toga 44 ih je ženskog, a 35 muškog spola. Najzastupljeniji motivi za vježbanje naših ispitanika su kontrola stresa, revitalizacija, snaga i pozitivno zdravlje dok su najmanje odabrani motivi društveno priznanje, druženje i natjecanje. Obradom rezultata došli smo do značajnih razlika s obzirom na spol, obrazovanje te vježbaju li ispitanici ili ne.