Kompjuterizirana tomografija je digitalna tehnika slikovnog prikaza koja koristi kolimirani snop rendgenskih zraka usmjeren okomito na uzdužnu os snimanog objekta, što rezultira poprečnim presjekom odabranog sloja. Nakon prolaska kroz tijelo, intenzitet atenuiranog zračenja mjeri se detektorima. Računalo CT uređaja pohranjuje veliku količinu podataka (atenuacijskih vrijednosti) iz izabranog sloja tijela koji čine matriks atenuacijskih vrijednosti prikazanih u različitim rasponima sive skale, stvarajući tako prostornu sliku skeniranog objekta. (1) Povijesni razvoj CT-a se odvijao u nekoliko faza. U početku je snimanje trajalo dosta dugo, doze zračenja su bile izrazito velike, a jedino se mogao snimati mozak kao ''mirni'' organ. Postupnim razvojem uređaja mijenjali su se principi rada, značajno je smanjeno vrijeme ekspozicije kao i doza zračenja, a omogućeno je snimanje svih organa. Danas je moguće raditi CT pretrage, ne samo cijelog tijela, nego i posebnih organa, promatrati funkciju i prokrvljenost organa i patoloških promjena, pratiti i mjeriti protok krvnih žila, a moguće je dobiti rekonstrukciju u svim željenim ravninama, kao i trodimenzionalnu rekonstrukciju. (2) Jedna od najčešćih primjena CT uređaja je u dijagnostici moždanih bolesti. Mozak je anatomski i funkcionalno izrazito kompleksan organ, stoga zahtijeva ono najbolje što medicinska dijagnostika nudi, a svakako da se pod to podrazumijevaju prednosti koje kompjuterizirana tomografija pruža naspram drugih dijagnostičkih metoda.