Osobe s intelektualnim teškoćama suočavaju se s brojnim preprekama za koje im je potrebna pomoć druge osobe, prilagodba ili edukacija. Prema osobama s intelektualnim teškoćama zajednica mora pokazati spremnost da ih prihvaća sa svim njihovim teškoćama. Bez uključenja zajednice i kvalitetne skrbi te osobe ostaju institucionalizirane, neumrežene u sustave podrške, te dolaze do velikih teškoća u svakodnevnom funkcioniranju. Toga ponajprije trebaju biti svjesni stručnjaci koji rade s njima, među kojima su i medicinske sestre. One tijekom svog rada trebaju posebnu pažnju posvetiti osobama koje uz osnovnu bolest zbog koje dolaze mogu imati i intelektualne teškoće. Iako osobe s intelektualnim teškoća s aspekta zdravstvene njege treba procjenjivati kao i sve ostale osobe, važno je biti upoznat sa specifičnostima funkcioniranja koje dolaze zajedno s problemima poput visokog rizik za samoozljeđivanje, otežana pokretljivost, smanjen prag tolerancije na bol, stres i drugo. Od medicinskih sestara se očekuje da budu upoznate sa specifičnostima skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama kako bi što bolje mogle obavljati svoj posao i pri tome uvažavati osobu s intelektualnim teškoća i ne zaboraviti da imaju jednaka prava kao i svi ostali.