Infekcije mokraćnog sustava (IMS) zajednički je naziv za sve infekcije lokalizirane na bilo kojem dijelu mokraćnog sustava. Anatomski, IMS se mogu podijeliti na infekciju gornjeg mokraćnog sustava te infekciju donjeg mokraćnog sustava. S obzirom na pojavu simptoma dijele se na simptomatske i asimptomatske. Najznačajniji pokazatelj prisutnosti infekcije je signifikantna bakteriurija gdje je broj klica jednak ili veći od 105 u 1 mL mokraće uzete metodom srednjeg čistog mlaza. Pijelonefritis je upala bubrežne nakapnice (pijelona) i bubrežnog tkiva (intersticija). Obzirom na vrijeme liječenja dijeli se na akutni i kronični oblik. Put širenja najčešće je uzlazni, iz donjih dijelova mokraćnog sustava, rjeđe krvlju. Uzročnici infekcije najčešće su gram-negativne bakterije. Simptome akutnog pijelonefritisa čine iznenadna pojava vrućice, često popraćene zimicom ili tresavicom te specifična bol u slabinskom dijelu leđa. Kronični oblik pijelonefritisa često je neprimjetnog toka, dijagnosticiran već u odmakloj fazi bolesti. Najčešće se otkrije slučajno, liječničkim pregledom zbog tegoba neke druge bolesti, npr. arterijske hipertenzije. Razvija se nakon višekratnih recidiva ili neadekvatno liječenog akutnog pijelonefritisa. Dijagnoza bolesti osniva se na anamnestičkim podacima, kliničkoj slici te promjenama u mokraći (osobito nalaz bakterija). Liječenje akutnog i kroničnog pijelonefritisa sličnog je tijeka, a zbog težine simptoma velikoj većini pacijenata indicirana je hospitalizacija. Liječenje se uspješno provodi antibioticima prema antibiogramu mokraće. Kod akutnog oblika liječenje najčešće traje deset do četrnaest dana, dok se kod kroničnog oblika antibioticima liječi svako akutno pogoršanje. Liječenje kroničnog pijelonefritisa nerijetko traje mjesecima. Kontinuirana zdravstvena skrb za oboljele od pijelonefritisa započinje procjenom zdravstvenog stanja pacijenta. Među aktualnim problemima zdravstvene njege najčešće je prisutna smanjena sposobnost brige pacijenta o sebi. Neupućenost pacijenta u akutnom obliku pijelonefritisa česta je zbog nepoznavanja tijeka bolesti i načina liječenja. Intervencije medicinske sestre u planiranju zdravstvene njege usmjerene su suzbijanju akutnih simptoma bolesti te edukaciji o simptomima, načinu liječenja i načinu „pravilnog“ života u svrhu sprječavanja recidiva bolesti.