Česte promjene raspoloženja bliska su svakodnevica svim ljudima. Za promjene raspoloženja možemo „okriviti“ brojne faktore današnjeg užurbanog stila života. Poremećaji raspoloženja nalaze se među najčešćim „velikim“ psihijatrijskim poremećajima. Društvu nije strano da je prevencija najvažniji kriterij za sprječavanje bolesti , ali to kao da se ne odnosi na psihički status pojedinca. Depresija je jedan od najčešćih psihijatrijskih poremećaja raspoloženja. Može pogoditi bilo koju dobnu skupinu, uključujući i djecu, a razlikuje se od uobičajenih promjena raspoloženja. Etiologija depresije i danas predstavlja izazov za brojne znanstvenike, iako je poznato 9 ključnih simptoma za dijagnostiku: depresivno raspoloženje veći dio dana, značajno smanjenje zanimanja i uživanja u svim ili gotovo u svim aktivnostima veći dio dana, značajan gubitak tjelesne težine bez dijete ili dobivanje na tjelesnoj težini, insomnija ili hipersomnija, psihomotorička agitacija ili retardacija, umor ili gubitak energije, osjećaj bezvrijednosti ili velike neodgovarajuće krivnje, smanjena sposobnost mišljenja ili koncentracije te posljednji ali najopasniji simptom depresije, ponavljajuća razmišljanja o smrti i ponavljajuće samoubilačke ideje. Dijagnoza depresije postavlja se liječničkim pregledom, laboratorijskim testovima, te psihološkom evaluacijom. U biološke metode liječenja depresije ubrajaju se psihofarmakoterapija, fototerapija, deprivacija spavanja, neuromodularna stimulacija te transkranijalna magnetska stimulacija. Uloga medicinske sestre kao člana zdravstvenog tima iznimno je bitna. Medicinska sestra najčešće je u kontaktu s bolesnikom i njegovom obitelji, prva zamjećuje promjene u ponašanju, općenito raspoloženje bolesnika i učinak dane terapije.