Abstract | Bol je neugodno osjetilno i emocionalno iskustvo povezano sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva. Prijenos bolnog podražaja se dijeli u četiri faze uključujući transdukciju, transmisiju, modulaciju i inhibiciju. Klasificira se prema duljini trajanja (akutna, kronična) i prema mehanizmu nastanka (nociceptivna, neuropatska). Bol ima negativne učinke na imunološki, kardiovaskularni, metabolički, endokrini i gastrointestinalni sustav. Povezana je s povećanjem tjeskobe, depresije, straha i ljutnje. Metode liječenja boli se dijele na farmakološke i nefarmakološke. Farmakološkim metodama liječenja pripadaju neopioidni lijekovi (acetilsalicilna kiselina, paracetamol, nesteroidni antireumatici), opioidni lijekovi (kodein, tramal, morfij, fentanil), antikonvulzivi i antidepresivi. Veliku važnost u liječenju boli imaju epiduralna analgezija i analgezija koju kontrolira bolesnik. Nefarmakološkim metodama pripadaju psihološke metode (kognitivno bihevioralna terapija, relaksacija, meditacija i inokulacija stresom), te fizikalne metode (masaža, krioterapija, primjena topline, TENS, akupunktura). S obzirom da je bol sestrinska dijagnoza, medicinske sestre imaju veliku važnost u liječenju boli. One provode edukaciju bolesnika o procesu i metodama liječenja, prate bolesnikovo stanje, provode dokumentaciju, procjenjuju učinkovitost primijenjenih lijekova, pružaju psihološku podršku, provode procjenu te kontinuirano prate intenzitet boli. Intenzitet boli se prati jednodimenzionalnim i multidimenzionalnim skalama. U proces liječenja boli je poželjno uključiti bolesnikovu obitelj. |