Potencijalnim darivateljem se smatra svaka preminula osoba koja se za života nije tome protivila. Osobe koje se protive darivanju organa ili tkiva nakon smrti, trebale bi kod liječnika primarne medicine potpisati izjavu o protivljenju. Ako osoba ima donorsku karticu, ona služi kao dodatan dokaz o pozitivnom stavu preminule osobe te se obitelji u tom slučaju najčešće ne protivi. Transplantacija organa je medicinski postupak kojim se organ ili tkivo s tijela davatelja presađuje na tijelo primatelja s ciljem ponovnog uspostavljanja funkcije organa. Republika Hrvatska jedna je od vodećih zemalja prema broju darivatelja organa, a prema podacima iz 2016. prva je po broju presađenih bubrega i jetara, dok je druga u presađivanju srca. Prije dijagnoze smrti, liječenje je usmjereno na maksimiziranje šansi za preživljavanje pacijenata, a ne na potporu pojedinih organa. Nakon moždane smrti, ako je darivanje moguće, pristup je usmjeren na pravilno nadziranu i uravnoteženu skrb za darivatelja i održavanje svih njihovih organskih sustava kako bi se osigurao najveći broj organa za transplantaciju. Održavanje organa donora započinje detekcijom potencijalnog donora, a završava eksplantacijom organa za presađivanje. Ciljevi održavanja moždano mrtvih donora su održavanje funkcionalnih organskih sustava i specifičnih sustava određenih organa.