Intrahospitalne infekcije, nazokominalne infekcije sve su to nazivi za bolničke infekcije odnosno infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi. Bolničkom infekcijom smatra se svaka infekcija pacijenta koja se javlja nezavisno o primarnom oboljenju ili svaka infekcija zdrave osobe (zaposlenika) za koju se utvrdi da je do nje došlo kao posljedica dijagnostike, liječenja ili skrbi (1). Bolničke infekcije su jedna od najčešćih uzroka morbiditeta i mortaliteta, ona uspije prkositi sve kvalitetnijoj, modernijoj i sveobuhvatnoj zdrastvenoj skrbi otežavajući uspješnost liječenja te time produljujući boravak bolesnika u bolnici. U ovom radu bit će ukratko objašnjeni najčešći uzročnici bolničkih infekcija te načini i putevi njihovog širenja. Posebnu zabrinutost izazivaju tzv. „ESCAPE“ patogeni, a to su: Enterococcus faecium, Staphylococcus aureus, Clostridium difficile, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa, i vrste iz porodice Enterobacteriaceae, osobito Klebisiella pneumoniae, koji su „pobjegli“ postupcima kontrole širenja i liječenja te su najčešće odgovorni za teške intrahospitalne infekcije diljem svijeta. Imunokompromitirani bolesnici, dojenčad i nedonoščad s osjetljivim i nedovoljno razvijenim tjelesnim sustavom te operirani bolesnici i oni kod kojih je rađena bilo koja vrsta invazivne pretrage, i obična venepunkcija, su skloniji oboljenju od intrahospitalnih infekcija. Jednako tako treba ukazati da nepažnja i nesavjestan rad zdrastvenih djelatnika dovodi do pojave intrahospitalnih infekcija. Stoga možemo reći da su bolničke infekcije dijelom i odraz načina rada zdravstvenih djelatnika. Poseban naglasak u radu bit će na prevenciji bolničkih infekcija. Edukacija je ključni faktor u kontroli bolničkih infekcija. Svi zdavstveni i nezdrastveni djelatnici koji dolaze u doticaj sa bolesnikom ili sa njegovom okolinom trebali bi biti educirani o mjerama spriječavanja i načinu prijenosa intrahospitalnih infekcija. Osnova prevencije su standardne mjere sprječavanja intrahospitalnih infekcija, a u to ubrajamo: antisepsu i asepsu, temeljito pranje i dezinfekciju ruku, upotrebu osobnih zaštitnih sredstava, adekvatnu izolaciju bolesnika, pravilnu upotrebu instrumenata, postupak s prolivenim biološkim materijalom, postupak s rubljem i sprječavanje ozljeda. Ovaj završni rad ima za cilj ukazati na važnost sprovođenja standardnih mjera zaštite kako bi zaštitili sebe i time pridonijeli sprječavanju širenja intrahospitalnih infekcija.