Kronično bubrežno zatajenje stanje je u kojem su bubrezi djeteta nepovratno oštećeni te spada u jednu od najtežih kroničnih bolesti kod djece. Udio djece s teškim kroničnim bolestima se u posljednja 2 desetljeća udvostručio. Bolesnici se ne oporavljaju budući da bespovratno godinama napreduje gašenje funkcije nefrona i kada izvorna bolest koja je oštetila bubrege više nije aktivna. Kronična bubrežna bolest jedna je od najtežih kroničnih bolesti kod djeteta. Prevalencija u populaciji od 0 do18 godina iznosi 50 do 80 djece na milijun. Sva djeca koja su na dijalizi praktički su istovremeno i na listi čekanja za transplantaciju bubrega. Iako je u odnosu na 750 odraslih bolesnika koji se nalaze na listi za transplantaciju Hrvatskog referentnog centra 12-tero djece koja čekaju novi bubreg relativno mali broj, ne znači da su problemi zanemarivi. Svake godine na dijalizu u našoj zemlji u prosjeku dolazi 6 novih malih bolesnika u kojih je konzervativno medikamentazno i dijetetsko liječenje zatajenja bubrega iscrpljeno te im je jedina mogućnost jedna od metoda dijalize (kronična peritonejska dijaliza ili kronična hemodijaliza) koja će prethoditi transplantaciji bubrega. U posljednjih 30 godina došlo je do značajnog poboljšanja u skrbi za djecu s kroničnom bubrežnom bolešću. Međutim većina dostupnih epidemioloških podataka proizlazi iz registra bubrežne bolesti krajnjeg stadija, a informacije o ranijim fazama bolesti još uvijek su ograničene. Sestrinska skrb za dijete na hemodijalizi zahtjeva niz kompleksnih, unaprijed isplaniranih te na dokazima utemeljenih intervencija. Skrb za takvo dijete zahtjeva multidisciplinarni pristup i suradnju djelatnika različitih zdravstvenih profesija. Zdravstvena skrb za bolesno dijete veoma se razlikuje od skrbi za odrasle osobe. Djeca su u stalnom fizičkom, emocionalnom i kognitivnom razvoju. Medicinska sestra mora poznavati potrebe djeteta u svakoj fazi odrastanja i razvoja kako bi mogla u skladu s fazama planirati zdravstvenu njegu djeteta. Djeca ne mogu donositi odluke za sebe pa to čine njihovi roditelji/staratelji. Medicinske sestre zajedno s liječnicima, roditeljima i ostalim specijalistima čine tim koji donosi i provodi odluke o liječenju i zdravstvenoj skrbi u najboljem interesu bolesnog djeteta. Rad s djecom, osim znanja i iskustva, zahtjeva osobnost medicinske sestre kao što su nježnost, pouzdanost, povjerljivost, prikladnost vrijednosti i stavova.