Transplantacijska medicina ima svoje početke u prošlosti te razvoj kroz manje ili više uspješne rezultate. Izvanredna dostignuća u imunologiji, anesteziji, kirurgiji, farmakologiji i drugim granama medicinskih znanosti omogućili su razvoj presađivanja organa i tkiva. Hrvatska transplantacijska medicina ima 40 godina dugu povijest i transplantacijsku praksu koja uspješno prati razvoj svih suvremenih kirurških tehnika i imunosupresivne terapije. Proces davanja i presađivanja postao je multidisciplinarna i kompleksna djelatnost, u kojoj sudjeluje velik broj zdravstvenih i drugih djelatnika. Cjelokupan proces doniranja i presađivanja u mnogome zavisi o timovima koji ga vode, dobroj koordinaciji i povezanosti svih čimbenika koji u programu sudjeluju. Nakon potvrde dijagnoze moždane smrti i dobivene suglasnosti obitelji za presađivanje organa, sva pažnja i terapija posvećena do tada zaštiti mozga usmjerava se na održavanje mogućih organa za transplantaciju. Jedna od temeljnih zadaća medicinskih sestara je da koordiniraju u razdoblju prije i poslije transplantacije i na taj način promoviraju optimalne medicinske i psihosocijalne ishode. Nakon niza godina rada i obavještavanja javnosti možemo reći da je obaviještenost bolja i da je podrška stanovništva prema prikupljanju organa od umrlih osoba čvršća. To je jedan od osnovnih preduvjeta za daljnji razvoj transplantacije u Hrvatskoj. Hrvatska donorska mreža je svoje djelovanje započela službeno još početkom 1998. godine upravo promicanjem transplantacijskog liječenja. Pokazatelji uspjeha u stvaranju pozitivnog javnog mijenja i javne podrške transplantacijskom programu odražava se i u podacima koliko često članovi obitelji u presudnom trenutku imaj pozitivan i formiran stav o doniranju organa. Medicinska sestra kao ključan član zdravstvenog tima, uvelike pridonosi podizanju kvalitetne skrbi na višu razinu. Sestrinska skrb izrazito je kompleksan proces, jer zahtjeva multidisciplinaran i individualan pristup prema svakom donoru organa i tkiva kako bi se unaprijedila što bolja njega i spriječile moguće medicinske komplikacije i u konačnici spriječio gubitak samog donora.