U ovom radu se ističe ozbiljnost ozljeda sindroma prenaprezanja i svih posljedica koje nastupaju nakon ozljede. Jedan od njih je nedostatak i narušavanje propriocepcije. Opisani su mehanizmi nastanka i najčešći uzroci koji dovode do sindroma prenaprezanja Ahilove tetive, kao i prikaz kliničke slike te dijagnostike koja zajedno sa kliničkim pregledom daje uvid u kompletno stanje pacijenta. Liječenje ove ozljede je najčešće neoperativno iako u krajnjim slučajevima može biti i operativno. Proprioceptori su ti koji pružaju osjećaj orijentacije tijela u prostoru kao i svjesnost o poziciji i pokretanju tijela i udova u prostoru. Propriocepcija je složen sustav koji uključuje periferni i centralni sustav čiji je način i mehanizam djelovanja opisan u radu. Fizioterapijska procjena je vrlo važan dio fizioterapijskog procesa. Fizioterapijsku procjenu fizioterapeut provodi po SOAP modelu i uz njega orijentiran je na određene specifične testove koji ukazuju na to radi li se o sindromu prenaprezanja ili ne. Nakon subjektivnog i objektivnog pregleda važno je uspostaviti pravilan plan i program fizioterapijskog postupka koji je individualan za svakog pacijenta. U radu su navedeni fizioterapijski postupci koji imaju pozitivan učinak na propriocepciju zgloba gležnja i ostale parametre potrebne za normalno i samostalno funkcioniranje u svakodnevnom životu. Navedeni fizioterapijski postupci su proprioceptivna neuromuskularna facilitacija (PNF koncept), kinesiotaping metoda, mobilizacija mekih tkiva, terapijske vježbe, odnosno vježbe istezanja i vježbe za poboljšanje propriocepcije. U radu su navedena istraživanja čiji rezultati pokazuju pozitivan utjecaj ovih metoda i tehnika na liječenje sindroma prenaprezanja Ahilove tetive i poboljšanje propriocepcije zgloba gležnja. Velik postotak ovakvih ozljeda nastaje zbog ponavljanih mikrotrauma i vanjskih čimbenika kao što su obuća, teren, nepravilnost izvođenja vježbi i zbog toga se u radu stavlja naglasak i na preventivne mjere. Prevencija ovakvih ozljeda smanjuje mogućnost nastanka samih ozljeda i ostalih rehabilitacijskih postupaka i mjera potrebnih kako bi sudjelovanje u aktivnostima svakodnevnog života bilo funkcionalno, kvalitetno i samostalno.