Svrha ovog rada je ukratko opisati traumatsku ozljedu mozga, njezin utjecaj na izvođenje vožnje kao svakodnevne aktivnosti te predstaviti radnoterapijsku procjenu i intervenciju. Traumatska ozljeda mozga velik je problem današnjeg zdravstva, ostavlja za sobom niz kognitivnih, motoričkih, senzoričkih i drugih deficita te pogađa sve dobne i spolne skupine, osobito muškarce mlađe dobi, starije i djecu. S obzirom na nastanak ozljede dijeli se na primarnu i sekundarnu, a s obzirom na težinu ozljede na blagu, umjerenu i tešku. Posljedice nakon ozljede, mogu i utječu na vožnju te je u radu opisano što zakon u Republici Hrvatskoj kaže o zdravlju vozača i njegovom upravljanju vozilom te tko je dužan brinuti o tome i prijaviti da vozač više nije prikladan za vožnju. Radna terapija kao zdravstvena profesija, sudjeluje u procesu rehabilitacije. S obzirom da je u okviru radne terapije naglasak na svakodnevnim aktivnostima, radni terapeuti sudjeluju u rehabilitaciji vozača te doprinose samostalnosti i uspješnosti izvedbe vožnje kao takve. U radu su opisane i sposobnosti koje su potrebne za vožnju. Podijeljene su u tri skupine- kognitivne, motoričke i senzoričke. Sposobnosti iz svake skupineopisane su i navedeni su primjeri gdje se koriste u vožnji. Predstavljen je način na koji se sposobnosti potrebne za vožnju procjenjuju, „na cesti“ i „izvan ceste“ pomoću testova te knjiga s testovima za praktično, brzo i kvalitetno dobivanje informacija potrebnih za stvaranje plana intervencije. Na kraju rada opisani su programi i treninzi kojima se nastoji pospješiti povratak vožnji ili alternativni načini prijevoza ako je potreban prestanak vožnje.