Klinička slika spondilolisteze uključuje bolove u donjem dijelu lumbalne kralježnice koji se povećavaju dugotrajnim stajanjem i hiperekstenzijom. Detaljna anamneza i fizikalni pregled ostaju najbolji pristup dijagnosticiranju i planiranju liječenja za spondilolistezu. Specifični detalji u vezi boli trebaju uključivati lokaciju, ozbiljnost, trajanje, kvalitetu i pogoršavajuće ili ublažavajuće čimbenike. Fizioterapijska procjena uključuje pasivni test lumbalne ekstenzije, test pronacijske nestabilnosti, aktivni test ravnog podizanja noge i Bridge testove. Većina bolesnika sa simptomatskom spondilolistezom i kroničnom križoboljom mogu se liječiti konzervativno. Liječenje se temelji na smanjenju i kontroli boli što se postiže ortozama, a zatim se jača trup i obnavlja opseg pokreta. Fizikalni programi rehabilitacije ne smiju se započeti prije adekvatnog razdoblja mirovanja i nakon što je bol tijekom obavljanja dnevnih aktivnosti oslabila. Terapija vježbom je osnova konzervativne terapije. Vježbe uključuju vježbe fleksije, stabilizacijske vježbe trupa, istezanje zadnje lože. Opsežni program rehabilitacije trebao bi uključivati vježbe stabilizacije kralježnice koje pomažu pacijentu u pronalaženju neutralnog položaja kralježnice, odnosno položaja u kojem je bol najmanja. Dinamičke lumbalne stabilizacijske vježbe mogu se koristiti kako bi se osigurale dinamička mišićna kontrola i zaštita kralježnice od biomehaničkih naprezanja, kao što su napetost, kompresija, torzija i klizanja. Program vježbi temeljen na fleksiji, poput vježbe dodirivanja prsa koljenima, općenito se smatraju učinkovitijima za ublažavanje bolova od vježbi temeljenih na ekstenziji.