Abstract | Gležanj je zbog svoje kompleksne građe i funkcije često podložan ozljedama. Uganuće se smatra najčešćom ozljedom u području gležnja, koja je u većini slučajeva inverzijska ozljeda. Inverzijska ozljeda nastaje inverzijom stopala koje se nalazi u plantarnoj fleksiji te dolazi do ozljeđivanja lateralnog ligamentarnog kompleksa gležnja. Uganuće se klasificira u tri stupnja. Simptomi su bol, oteklina, hematom, gubitak opsega pokreta, gubitak funkcije te ovisno i stupnju, javljaju se u većoj ili manjoj mjeri. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničkih testova. Liječenje je konzervativno, a u slučaju rekonstrukcije ligamenata potreban je operativni zahvat. U liječenju važnu ulogu ima fizioterapijski proces koji započinje fizioterapijskom procjenom koja se temelji na SOAP metodi. Uz uzimanje anamneze koriste se i klinički testovi i mjerenja koja uključuju vizualnu analognu skalu (VAS), mjere opre opsega pokreta, mjere cirkularnosti, manualni mišićni test, te specifične upitnike za mjerenje funkcionalnih sposobnosti. Nakon procjene slijedi fizioterapijska intervencija. Provodi se na temelju postavljenih ciljeva. Uključuje terapijske vježbe za povećanje opsega pokreta, vježbe istezanja, vježbe za povećanje mišićne snage, proprioceptivne vježbe, mobilizacijske tehnike, proprioceptivnu neuromuskularnu facilitaciju, laser, TENS, hidroterapiju, magnetnu terapiju, krioterapiju te primjenu kinesio tapinga. Iznimno je važno educirati pacijenta o faktorima rizika i metodama prevencije ozljede. |