Melanom je prvi put opisan u petom stoljeću prije Krista kao „fatalni crni tumor‟, a opisao ga je Hipokrat. Melanom je zloćudni tumor pigmentnih stanica kože i sluznica te je jedan od najagresivnijih tumora u čovjeka, sa svojstvenim biološkim ponašanjem. Iako čini samo 4% svih tumora kože, maligni melanom je odgovoran za 80% smrtnih ishoda od svih kožnih tumora, dok samo 14% bolesnika s metastazama preživi 5 godina. Zbog rezistentne prirode melanoma na dostupnu farmakološku terapiju, danas će većina bolesnika s metastazama podleći bolesti. Čak i u bolesnika s lokaliziranim tumorom te adekvatno provedenom kirurškom terapijom, mogućnost lokalnog recidiva je velika. Shodno tome, prioritet mnogih kliničkih ispitivanja jesu identifikacija nezavisnih prognostičkih čimbenika uz staging pri postavljanju dijagnoze. Osim što je uvijek bio predmetom istraživanja znanstvenika, također je i centralna tema dermatološke onkologije, posebno u okviru ranog otkrivanja i mnogobrojnih aktivnosti koje se provode na svjetskoj razini u pogledu prevencije nastanka melanoma. Kroz kontinuirane edukacije pučanstva mjerama prevencije i zaštite od UV zračenja, koji je najčešći rizični čimbenik pojave melanoma, dermatološka struka daje najveći doprinos te time upozorava na rizike njegovog nastanka. Prema kliničkim značajkama i histološkoj slici razlikuju se ovi klinički podtipovi melanoma: lentigo maligna (melanoma in situ), lentigo maligna melanom (LMM), površinsko šireći melanom (Superficial Spreading Melanoma – SSM), nodularni melanom (Nodular Melanoma – NM) te akrolentiginozni melanom (Acral Lentigious Melanoma – ALM), od kojih je najučestaliji površinsko šireći melanom. Neovisno o histološkom tipu tumora u prognozi bolesnika ulogu ima histološka razina invazije kože, debljina tumora i mitotski indeks, dok je najvažniji samostalni prognostički čimbenik melanoma debljina tumora po Breslowu. Veća debljina znači lošiju prognozu te je povezana s povećanim rizikom za razvoj metastaza regionalnih limfnih čvorova, in transit metastaza i lokalnog recidiva. Drugi važni prognostički čimbenici su ulceracija, dubina prodora po Clarku, mitotska aktivnost, lokalizacija i tip primarnog tumora, te dob i spol bolesnika. Brojnim dijagnostičkim metodama obuhvaćene su dijagnostika primarnog tumora, regionalnih te udaljenih metastaza, koje nam omogućuju precizno određivanje stadija bolesti i isto tako planiranja protokola liječenja. Terapija melanoma prvenstveno se provodi kirurški, a ovisno o stadiju bolesti primjenjuju se i kemoterapija, imunoterapija te ciljana terapija. Također, svoje mjesto u terapiji melanoma ima i radioterapija gdje je posebno važno istaknuti ulogu radiokirurgije u liječenju metastaza, osobito često viđenih moždanih metastaza. Budući da su rana dijagnoza i rano liječenje od neprocjenjive važnosti za bolesnika, prijeko je potreban timski pristup svih liječnika i medicinskih djelatnika koji sudjeluju u dijagnostici, terapiji i praćenju bolesnika. Radiološki tehnolog igra važnu ulogu kako u dijagnostici tako i u terapiji melanoma, gdje se očekuje odgovoran i kvalitetan pristup u svakoj fazi susreta s oboljelima.