Igra je najprirodniji i najznačajniji oblik djetetove aktivnosti. Upravo kroz igru dijete najčešće razvija svoje sposobnosti u najranijoj dobi. Utjecaj igre na djetetov razvoj od značajne je važnosti, a da bismo mogli pratiti dobrobiti igre kroz dječje odrastanje, važno je, prije svega, poznavati normalan dječji razvoj, kao i odstupanja od njega. Razvoj djeteta u predškolskoj dobi podrazumijeva razvoj na više područja, odnosno njegov motorički, senzorni, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj te njihovu međusobnu povezanost i usklađenost. Brojne suvremene znanstvene i stručne discipline daju igri neizostavno mjesto u dječjem odrastanju i izučavaju i potiču njenu primjenu u terapijskoj procjeni i intervenciji. Stručnjaci su se bavili izučavanjem strukture igre, otkrivajući njene osnovne elemente, vrsta igara te procjenom igre. U kontekstu pozitivnog utjecaja igre na dječji razvoj, razvijene su i didaktičke igračke, odnosno igračke osmišljene tako da služe za razvijanje određene motoričke ili kognitivne funkcije. One se daju djetetu s namjerom da ono vježba, uči, govori. Igra je po svojoj prirodi spontana, dobrovoljna i ugodna, a u radno-terapijskom procesu ona dobiva novi cilj. Ona je najpogodniji poligon za razvoj i iskušavanje najraznovrsnijih razvojnih procesa i ljudskih osobina. Situacija igre omogućuje djetetu visoki stupanj osjećaja slobode i dijete tako opušteno i spontano daje najbolje od sebe. U igri dijete izražava svoju samostalnost, kreativno stvaralaštvo i kompetencije. Kako bi se pozitivni učinci igre na dječji razvoj čim više iskoristili u terapijske svrhe, danas se i u radno-terapijskom procesu terapija igrom koristi kao učestala metoda u radu s djecom. Postoje različite vrste terapija igrom, ali najbitnije je da se koriste one adekvatne individualnim potrebama pojedinog djeteta, kao i cjelokupnog terapijskog procesa. Posebno je važno prilagoditi igru potrebama djece s poteškoćama, ovisno o dobi i sposobnostima pojedinog djeteta. Sveukupno gledano, moglo bi se reći da igra ima važno i neupitno mjesto u radno-terapijskom procesu. Ona je sjajan medij u postizanju maksimalne funkcionalnosti i samostalnosti sve djece, a naročito ona s poteškoćama.