Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena, a vrlo rijetko mogu oboljeti i muškarci. U Hrvatskoj je na prvom mjestu po incidenciji stoga predstavlja jedan važan javnozdravstveni problem. Rak dojke se uobičajeno manifestira kao bezbolan čvor u dojci, a u slučaju uznapredovalih tumora zahvaća dio ili cijelu dojku sa širenjem u regionalne limfne čvorove. Istraživanja su otkrila različite rizične vanjske i unutarnje čimbenike koji su uključeni u proces nastajanja raka dojke. Vanjski čimbenici kao što su prehrana i način života pojedinca, ionizirajuće zračenje. Reproduktivna aktivnost, pozitivna obiteljska anamneza i dob kao unutarnji čibenici. Dijagnostika raka dojke sastoji se od samopregleda dojke i provođenjem suvremenih dijagnostičkih tehnika (mamografija, ultrazvuk, CT ili MRI). Jedna od metoda pri dijagnosticiranju promjena dojke je citodijagnostika kojom se do dijagnoze nastoji doći proučavanjem morfologije pojedinih stanica u standardno obojenom razmazu. Redovitom samokontrolom dojki i kontrolom navedenih metoda rak dojke bi se morao otkriti u pretkliničkom stadiju o čemu ovisi kvaliteta liječenja i mogućnost ozdravljenja. Kirurški zahvat je najstariji način liječenja zloćudne bolesti koji i danas, unatoč razvoju noviji metoda liječenja još uvijek zazuzima iznimno važno mjesto u liječenju bolesnika sa rakom dojke. Osim terapijske uloge, kirurgija ima i prevencijku, dijagnostičku, potpornu i rehabilitacijsku ulogu u onkologiji. Uz kirurgiju, osnovni lokalni modalitet liječenja onkoloških bolesnika je i radioterapija pri kojoj se do željenog terapijskog učinka dolazi upotrebom ionizacijskog zračenja. U ostale metode liječenja raka dojke svrstavamo kemoterapiju kao naučinkovitiji oblik sustavne terapije te hormonska terapja kao sistemski oblik liječenja u postmenopauzalnih bolesnica s početno otrivenim uznapredovalim oblikom raka dojke.