Abstract | Poremećaji disanja jedni su od najtežih patoloških stanja u dječjoj dobi i značajan su uzrok morbiditeta i mortaliteta djece. Respiratornu insuficijenciju treba uočiti na vrijeme i stalno nadzirati njezin tijek uz primjenu adekvatne respiratorne terapije. Uzroci kronične respiratorne insuficijencije u djece mogu biti različite etiologije. Novorođenče je najviše pogođeno respiratornom insuficijencijom zato što ima ograničene uvjete za kompenziranje respiratorne insuficijencije, a u isto vrijeme mu je potrebno gotovo dva puta više kisika nego odraslima. Za dijagnozu respiratorne insuficijencije potrebno je napraviti brzu procjenu prohodnosti dišnih puteva, načina disanja, da li se radi o zadovoljavajućoj ili nedostatnoj ventilaciji. Ako se na vrijeme dobro terapijski ne reagira može doći do teškog ireverzibilnog pogoršanja oksigenacije i općeg stanja i u konačnici s naglim prestankom disanja.
Mehaničku ventilaciju treba primjeniti onda kada se spontanim disanjem ne može postići adekvatna ventilacija potrebna za održavanje PaO2, PaCO2 i acidobazne ravnoteže. Strojeve za ventilaciju pluća nazivamo ventilatorima i oni mogu djelomično ili potpuno zamijeniti fiziološku ventilaciju pluća. Mehanička ventilacija može biti isporučena invazivno ili neinvazivno. Kratkoročna invazivna ventilacija se isporučuje putem endotrahealnog tubusa i primjenjuje se postoperativno, nakon nekih ozljeda, kod prijevremeno rođene djece s nerazvijenim plućima i kod akutnih respiratornih zatajenja. Invazivna ventilacija se izvodi preko endotrahealnog tubusa ili traheostomske kanile.
Tehnološki napredak u dizajnu ventilatora, učinkovitosti i prenosivosti, doprinio je povećanju korištenja mehaničkih ventilatora izvan bolničkih uvjeta. Članovi obitelji, najčešće roditelji, su uključeni u svakodnevnu njegu djeteta.
Mehanička ventilacija nosi i brojne rizike za pacijenta i povezana je s brojnim komplikacijama. Neke od komplikacija su: ozljeda pluća uzrokovana ventilacijom (Ventilation Induced Lung Injury - VILI), teške upale pluća, zakašnjeli ukupni razvoj, subglotička stenoza, perzistirajuća disfonija, pneumotoraks, snižena funkcija lijevog srca, povećani otpor plućnih krvnih žila, snižena perfuzija SŽS-a i druge. Zato su stalni nadzor i kontrola ključni u prevenciji nastanka komplikacija. Nakon što se stanje djeteta popravi, prelazi se na unaprijed isplanirano odvikavanje/odvajanje od mehaničke ventilacije.
Spontano disanje je jedan od glavnih ciljeva pedijatrijskih pacijenata na mehaničkoj ventilaciji. Djeci ovisnoj o mehaničkoj ventilaciji je potreban kompletan rehabilitacijski proces kako bi popravili oštećenja i funkcionalna ograničenja, te zahtjevaju brigu i koordinaciju multidisciplinarnog tima. |