Cerebralna paraliza najčešći je uzrok težeg neuromotornog odstupanja koje počinje u ranom djetinjstvu i traje kroz cijeli životni vijek. Novija definicija M. Baxa iz 2005.g. naglašava se da je cerebralna paraliza poremećaj koji uzrokuje ograničenja u izvođenju aktivnosti te da je udružen s poremećajima osjeta, percepcije, kognicije, komunikacije, ponašanja, epilepsije i sekundarnim mišićno koštanim problemima. Zbog kompleksnosti cerebralne paralize u re(habilitaciji) djece treba staviti naglasak na timski pristup. U rad tima uključeni su: liječnici (pedijatri, neonatolozi, ortopedi, fizijatri), fizioterapeuti, radni terapeuti, medicinske sestre, logopedi, ortotičari, ali i psiholozi, muziko- terapeuti, gastroenterolozi i brojni drugi stručnjaci. Za klasifikaciju cerebralne paralize koristi se SCPE klasifikacija koja predlaže pojednostavljenu klasifikaciju na temelju neuroloških simptoma posture i motoričkih funkcija u tri osnovna tipa: spastični, diskinetički i ataktični tip cerebralne paralize. Po tipovima cerebralne paralize najviše je djece s bilateralnom spastičnom cerebralnom paralizom, 63%, zatim sa unilateralnom spastičnom, 28%, diskinetska cerebralna paraliza se nalazi u 8%, a ataktična u 1% djece. SCPE klasifikacija ne predviđa miješane oblike. Fizioterapijska procjena je cjelovit i složen proces koji uključuje pregled pacijenta s prisutnim ili mogućim oštećenjem i ograničenjem u izvedbi svakodnevnih aktivnosti, teškoćama participacije, tj. sposobnostima ili nesposobnostima. Na temelju dobre i kvalitetne procjene provodi se fizioterapijska intervencija. Najčešće se provode sljedeće intervencije: neurorazvojni tretman prema Bobath konceptu, Halliwick koncept, Vojta princip, hipoterapija te mnoge druge terapijske metode. Cilj rada je kroz prikaz slučaja ukazati na problematiku dijagnoze kakva je cerebralna paraliza i opisati značaj i složenost fizioterapijskog procesa u (re)habilitaciji. U radu je prikazan slučaj osamnaestogodišnjeg pacijenta koji ima spastični tip bilateralne cerebralne paralize sa zahvaćenošću donjih ekstremiteta. U prikazu slučaja korišteni su podaci prikupljeni iz medicinske dokumentacije. Prema subjektivnoj i objektivnoj procjeni postavljeni su terapijski ciljevi te je provedena fizioterapijska intervencija.