Cijepljenje (imunizacija) je postupak kojim se postiže stvaranje specifične otpornosti ljudskog organizma, i to davanjem antigena koji mogu biti neživi ili živi, ali oslabljeni uzročnici bolesti, njihovi dijelovi ili produkti, a isto tako mogu biti proizvedeni postupcima biotehnologije. Imunizacija djece protiv mnoštva infektivnih bolesti označena je kao jedna od najvažnijih zdravstvenih intervencija 20.-og stoljeća. Cjepivo ili vakcina je biološki lijek koji se primjenjuje u manipulaciji imunosnim odgovorom na specifični antigen kako bi se postigao željeni učinak: zaštita od infekcije ili spriječavanje neželjenog alergijskog odgovora. Kako bi bilo djelotvorno, cjepivo mora sadržavati određene komponente, a to su imunogenost, djelotvornost i efikasnost. Imunizacija može biti aktivna ili pasivna. Eradikacija, eliminacija bolesti protiv kojih se cijepljenje provodi te evidentno smanjenje njihove učestalosti nakon uvođenja cijepljenja objektivni su pokazatelji dobrobiti cijepljenja na razini populacije. Cijepljenje se provodi u zdravstvenim ustanovama i zavodima, a iznimno u školama i institucijama. Program obveznog cijepljenja započinje u rodilištu i nastavlja se kontinuirano najčešće u sklopu sistematskih pregleda predškolske i školske djece što doprinosi visokim cijepnim obuhvatima. Kontraindikacije za cijepljenje se mogu podijeliti na opće i posebne. Temeljem Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07) u Republici Hrvatskoj cijepljenje je obvezno protiv: difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubeole, tuberkuloze, hepatitisa B te bolesti izazvanih s Haemophilus infl. tipa B. Iako je cijepljenje dokazano najuspješniji preventivni program suvremene medicine, posljednjih se godina dovodi neutemeljeno u pitanje njegova opravdanost. Odbijanje i odgađanje cijepljenja postaje zdravstveni rizik i za dijete i za populaciju. Polazišta za intervenciju su razumijevanje razloga odbijanja ili odgađanja cijepljenja. Medicinske sestre, sa svojim širokim rasponom skrbi u svim sredinama i sektorima, sveobuhvatnim obrazovanjem koje uključuje socijalne determinante zdravlja i visoke razine povjerenja javnosti, mogu biti učinkovite u poticanju roditelja za cijepljenje svoje djece.