Tkivo ili organ koji se presađuje naziva se transplantat. Najčešće se transplantiraju bubrezi (prekida se potreba za dijalizom) i gušterača (prekida se potreba za uzimanjem inzulina kod nekih pacijenata), a u ovom radu opisana je simultana transplantacija oba navedena organa. Transplantacija bubrega je socijalno, ekonomski, medicinski i psihološki opravdan način liječenja bolesnika s terminalnim zatajenjem bubrega. Simultana transplantacija bubrega i gušterače indicirana je kod pacijenata s terminalnom bolešću bubrega i dijabetesom tipa 1. Cilj transplantacije gušterače je prevencija nastanka mikroangiopatija boljom i sigurnijom kontrolom glukoze u krvi. U radu je prikazan način zbrinjavanja bolesnika prije i poslije transplantacije bubrega i gušterače, te sestrinske intervencije vezane za preoperacijski i postoperacijski period. U ovom radu opisana je složena procedura koju svaka medicinska sestra treba poštovati prije, a pogotovo nakon operativnog zahvata kako bi bolesnik što lakše i bezbolnije prošao operativni zahvat, te kako bi se izbjegle moguće komplikacije u periodu oporavka. Postoperativna njega koju provodi medicinska sestra sastoji se od praćenja kompletnog stanja bolesnika te promptnog reagiranja u slučaju postoperativnih komplikacija. Nakon operativnog zahvata također je vrlo bitna psihička priprema bolesnika kako bi shvatio važnost doktorskih uputa za život nakon operacije. Vrlo je bitno da bolesnika shvati da je za njegovo zdravlje nužna promjena dosadašnjeg načina života kako mu se bolest ne bi ponovila, a u ovom dijelu sestrinska uloga je od velike važnosti. U ovom radu prikazana je zdravstvena njega kod bolesnika kojima je potrebna transplantacija bubrega i gušterače.