Tema ovog završnog rada je aktivno starenje. Ovdje će se govoriti o starenju, kvaliteti života i važnosti tjelesne aktivnosti i participacije za osobe starije životne dobi. Starenje predstavlja prirodan i individualan proces koji se kod svake osobe odvija na različit način. Starenjem opadaju fiziološke funkcije i to je razdoblje na koje se osoba mora priviknuti i naučiti živjeti s tim. Program aktivnog starenja predstavlja program povećanja mogućnosti za zdravlje, sudjelovanje i sigurnost kako bi se povećala kvaliteta života i starenje ljudi. Za kvalitetu života izrazito je bitna integracija, participacija i zdravlje. Zbog povećanja udjela starijeg stanovništva u svijetu, a i u Hrvatskoj pored starijih programa postoji i potreba za novijim programima. Takvi programi unaprijeđivali bi aktivan način života, pri kojem bi starije osobe ostajale što je moguće dulje aktivne, funkcionalno sposobne, s očuvanim tjelesnim i mentalnim zdravljem. Postoje mnoge kronične i degenerativne bolesti koje zahvaćaju osobe starije životne dobi, a u ovom radu opisane su osteoporoza, osteoartritis i urinarna inkontinencija. Sve te bolesti smanjuju kvalitetu života i onemogućavaju osobu u njenim svakodnevnim aktivnostima stoga se pravilnom fizioterapijskom procjenom i na kraju intervencijom može djelovati na njihov utjecaj. Različitim testovima može se mjeriti razina motoričkog funkcioniranja kao i razina funkcioniranja u svakodnevnom životu. Na temelju kvalitetne procjene određuje se pravilna intervencija. Kod osoba starije životne dobi izuzetno je bitno paziti na komorbitet i sve vježbe trebale bi se izvoditi uz nadzor stručnog osoblja i pravilno doziranje. Postoji niz mogućnosti da osoba ostane aktivna i u starijoj dobi. Aktivnosti poput plesa, nordijskog hodanja, plivanja, tai chia i joge pružaju sve benefite koje želimo dobiti, povećavaju motivaciju jer se izvode u društvu, a to automatski djeluje i na psihičko stanje osobe.