Cerebralna paraliza danas je sve zastupljeniji problem u svijetu s kojim se suvremena medicina suočava. Podrazumijeva neurološki neprogesivni poremećaj položaja i pokreta uzrokovan oštećenjem mozga. Oštećenja nastaju kod djece koja su izložena prenatalnim, perinatalnim te postnatalnim čimbenicima rizika te ovise o gestacijskoj zrelosti novorođenčeta. Ovo stanje izaziva dosta ozbiljne medicinske, obrazovne i socijalne probleme, ne samo kod pojedinaca, već i njihovih obitelji, zdravstvenih, obrazovnih i socijalnih djelatnika. Paralelne složene komplikacije, uključujući smanjenu mobilnost, ograničeni opseg pokreta, abnormalne funkcije osjeta, smanjenu snagu, balans i koordinaciju te abnormalni mišićni tonus, zahtijevaju promjenu obrasca u fizioterapijskoj procjeni i intervenciji. Metode procjene često uključuju interdisciplinarni ili transdisciplinarni tim u koji su uključeni pedijatar, fizioterapeut, psiholog i logoped. Metode intervencije zasnivaju se na izboru odgovarajućih metoda uporabe zdravstvene njege, ciljeva i sadržaja (re)habilitacijskih programa u koje se dijete uključuje. Fizioterapija predstavlja jednu od glavnih značajki (re)habilitacije djece s cerebralnom paralizom. Tretmani u fizioterapiji uglavnom su usredotočeni na iskorištavanje preostalih moždanih funkcija. Intenzivna (re)habilitacija pokazuje učinkovitost u postizanju bolje funkcije, stvarajući bolju kvalitetu života. Na dodatnu moguću opciju intervencije ukazuje komplementarna medicina. Naglasak komplementarnih metoda je na samoliječenju, radu sa simptomima, a ne protiv njih, individualnost, holistički pristup, poštivanje univerzalnih načela koja povezuju živa bića i njihovu okolinu te nepostojanje fiksnog početka ili završetka tretmana. Komplementarne metode se sastoje od medicinskih sustava i terapija koji izlaze iz okvira konvencionalne medicine, a zasnovani su na znanju, vještinama i praksama izvedenim iz teorija, filozofija i iskustva, korištenih da se održi i poboljša zdravlje te preveniraju i liječe bolesti. Cerebralna paraliza nije bolest, već stanje koje traje od rođenja do smrti i ne može se izliječiti. Unatoč tome, uz uporabu odgovarajućih metoda zdravstvene njege i medikamentoznu terapiju, smanjuju se bolovi, poboljšavaju funkcionalne i motoričke sposobnosti te je moguće ostvarenje poboljšanja u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti i unapređenje kvalitete života.