Tumor središnjeg živčanog sustava je svaka novotvorina u lubanjskoj šupljini zastupljena u oko 10 % svih tumora u odraslih, te nešto više u djece. Postoji više podjela tumora SŽS-a pa ih tako po sijelu dijelimo na tumore mozga, hipofize i kralježnične moždine; po malignosti na dobroćudne i zloćudne; te histološki, po klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije, na tumore neuroepitelnog tkiva, moždanih ovojnica, kranijalnih i perifernih živaca, zametnih stanica, hematopoetičkog tkiva, selarnog područja, te metastatske tumora. S obzirom na zatvorenost sustava rana dijagnoza je teška, stoga su neuroradiološke metode izrazito značajne. Osim opisa dijagnostičkih postupaka, cilj rada jest analiza anatomije i fiziologije SŽS-a, opis vrsta liječenja s naglaskom na radioterapiju, te uloga radiološkog tehnologa u samom procesu liječenja. Incidencija intrakanijalnih tumora iznosi 5-6/100.000 stanovnika, dok je učestalost spinalnih tumora 2/100.000. Najčešći intrakranijalni tumori su sekundarni (metastatski) tumori, zatim slijede tumori moždanih ovojnica, te potom primarni tumori mozga. Pošto se radi o grani medicine koja uvelike ovisi o tehnologiji i njenom ubrzanom napretku, problem uništenja ili smanjenja tumora, te terapija u palijativne svrhe s vremenom se usavršava. Nove generacije uređaja pospješuju pravovremenu i pravovaljanu dijagnozu, radioterapijski učinak, kvalitetu kirurških zahvata, omogućuju inovativne metode liječenja te bolju palijativnu skrb. Tumori nisu izolirani onkološki slučaj, nego upravo suprotno, njihova dijagnoza i terapija iziskuje pripomoć mnogih drugih kliničkih odjela poput kirurgije i neurokirurgije, interne medicine, dermatologije, radiologije, pedijatrije, palijativne medicine i dr.