Kompenzacijske aktivnosti javljaju se kao odgovor živčano-mišićnog sustava na gubitak kontrole u pojedinom dijelu tog sustava. Cilj provedbe terapije je oporavak uz što manji utjecaj loših kompenzacija, a ukoliko oporavak primarnog oštećenja više nije moguć uvode se optimalne i terapeutski vođene kompenzacije integrirane u funkcioniranje bolesnika. Kompenzacijske strategije kojima se bolesnik koristi prilikom izvođenja aktivnosti svakodnevnog života vrlo su različite i individualne, ovise o vrsti primarnog oštećenja koje moraju nadomjestiti, ali i o faktorima bolesnikove okoline te njegovim prijašnjim motoričkim navikama i ponašanjima. U ovom radu proučavajući znanstvenu i stručnu literaturu opisani su fizioterapijska procjena, neki oblici intervencija, kompenzacije, karakteristike normalnog pokreta te problematiku pojedine neurološke bolesti i stanja. Provođenje intervencije usmjereno je na edukaciju i reedukaciju oboljele osobe o izvođenju aktivnosti. Svaka oboljela osoba je individua za sebe te ju u provođenju fizioterapeutskog tretmana treba tako i tretirati jer je samo na taj način moguće ciljano djelovati na bolesnikove probleme i potrebe. Cilj ovog rada je naglasiti važnost poznavanja normalnog obrasca pokreta, kvalitetne procjene te intervencije od strane fizioterapeuta uz individualnu edukaciju pacijenta kako bi do povratka određene funkcije došlo uz što manje negativnih kompenzacija.