Mozak, uz kralješničnu moždinu, čini središnji živčani sustav koji je zaštićen koštanim ovojem, mozgovnim i moždinskim ovojnicama te tekućinom koja se naziva cerebrospinalni likvor. Opskrba mozga arterijskom krvlju vrši se preko gornjih grana aortnog luka. Cerebrovaskularni inzult nastaje smanjenjem ili prekidom cirkulacije krvi u mozgu kao rezultat začepljenja krvnih žila ugruškom te puknućem krvne žile s posljedičnim krvarenjem. Cerebrovaskularni inzult možemo podijeliti s obzirom na reverzibilnost, vremensko trajanje te s obzirom na patofiziološki mehanizam nastanka. S obzirom na reverzibilnost zahvaćenog neurološkog deficita moždani udar možemo podijeliti na: tranzitornu ishemijsku ataku, RIND (eng. Reversible Ischemic Neurological Deficit) te prolongirani reverzibilni ishemijski deficit, PRIND (eng. Prolonged Reversible Ischemic Neurological Deficit). Cerebrovaskularni inzult s obzirom na vremensko trajanje dijelimo na: TIA, inzult u razvoju te dovršeni inzult. S obzirom na patofiziološki mehanizam moždani udar dijelimo na ishemijski i hemoragijski moždani udar. Uzroci moždanog udara mogu biti tromboza, embolija, hipoperfuzija mozga ili hemoragija. Rizični čimbenici nastanka dijele se u dvije velike skupine, nepromjenjivi čimbenici rizika (dob, spol, rasa i genetski čimbenici,niska porođajna težina, već preboljeni moždani udar), te modificirajući odnosno promjenjivi čimbenici rizika (nizak socioekonomski status, način života koji je nezdrav odnosno nezdrava prehrana, smanjena tjelesna aktivnost ili neaktivnost koja za posljedicu ima prekomjernu tjelesnu težinu ili debljinu, pušenje, stresan način života, prekomjerno uživanje alkohola, zlouporaba droga, te korištenje nekih lijekova). Prvi i najčešći simptomi moždanog udara jesu većinom jednostrana utrnulost, slabost ili oduzetost lica ili ekstremiteta, poremećaj govora koji se očituje u otežanom ili nerazumljivom izgovoru riječi, potpunom nemogućnosti izgovaranja riječi i/ili nerazumijevanja govora i uputa druge osobe, naglo nastala jaka glavobolja popraćena povraćanjem i/ili proljevom bez jasno vidljivog uzorka, naglo zamagljenje ili gubitak vida na oba oka, jednom oku ili polovici vidnog polja, jake osjetljivosti na svijetlo, gubitak ravnoteže koji posljedično dovodi do nesigurnosti i zanošenja u hodu, iznenadnih padova i omaglice ili vrtoglavice. Dijagnoza moždanog udara se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda i dijagnostičke obrade. Inicijalno liječenje ishemijskog moždanog udara započinje se antikoagulantnim lijekovima kao što su acetilsalicilna kiselina ili niskomolekularni heparin. Liječenje hemoragijskog moždanog udara usmjereno je na saniranje krvarenja u mozgu. Rehabilitaciju pacijenta nakon proživljenog cerebrovaskularnog inzulta provodi multidisciplinarni tim holističkim pristupom. Rehabilitaciju je važno započeti što ranije, čim to dopusti stanje pacijenta zbog toga što do oporavka neurološkog deficita najbrže dolazi u prva 3 mjeseca nakon nastanka inzulta. Za pacijenta je najbolja mogućnost uzimanje hrane i tekućine na usta. Ukoliko bolesnik nije kadar za takvu vrstu prehrane hranjenje i davanje tekućine se odvija putem nazogastrične sonde i/ili infuzije. Cilj medicinske sestre je programima prevencije provoditi edukaciju o promjeni načina života i otkrivanju rizičnih čimbenika u nastanku cerebrovaskularnog inzulta. Što se tiče tercijarne prevencije, medicinska sestra u suradnji s multidisciplinarnim timom ima važnu ulogu u rješavanju problema povezanih s komplikacijama inzulta.