Abstract | Pretilost je jedan od najvećih zdravstvenih problema današnjice. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 1,5 milijardi ljudi u svijetu ima prekomjernu tjelesnu težinu. Pretilost se opisuje kao štetno nakupljanje masti u organizmu, a definirana je indeksom tjelesne mase većim od 30 kg/m². Radi se o kroničnoj bolesti koja nema značajnih simptoma, no kroz dulje razdoblje uzrokuje brojne komplikacije i skraćuje trajanje života. Glavni uzrok debljine je način života, povećan unos kalorija i smanjena tjelesna aktivnost. Problem prekomjerne tjelesne težine javlja se u sve ranijoj životnoj dobi te donosi dugoročne posljedice za zdravlje djece. U Hrvatskoj od debljine pati čak svaki peti stanovnik. U procjeni pretilosti najčešće se koristi antropometrija kao neinvazivna metoda niske cijene. Od antropometrijskih mjerenja najpoznatija i najčešće korištena mjera je indeks tjelesne mase, no često se koristi i postotak masnog tkiva. U fizioterapiji se najčešće koristi metoda mjerenja kožnih nabora kaliperom na točno određenom mjestu. U liječenju pretilosti najbolji rezultati se postižu kombinacijom redovite tjelesne aktivnosti i redukcijske prehrane. Preporuča se provoditi tjelesnu aktivnost najmanje pet puta tjedno kako bi se uspjela povećati potrošnja energije. Naravno, preporučena tjelesna aktivnost mora biti u skladu s potrebama, ciljevima i individualnom sposobnošću osobe koja ju provodi. Aerobna tjelesna aktivnost koja uključuje velike mišićne skupine osnovna je vrsta vježbanja, a počinje se s 30 minuta dnevno umjerenog intenziteta te se teži prema 60 minuta dnevno s postepenim povećanjem intenziteta. Naglašava se važnost povišenja razine svakodnevne aktivnosti (npr. hodanje, penjanje uza stube, vožnja biciklom na posao i kući umjesto gradskog ili osobnog prijevoza i sl.) radi potrošnje energije. Dodatni načini liječenja pretilosti su: farmakoterapija, kirurško liječenje, bihevioristički pristup, hipnoza i akupunktura. Kako do pretilosti nebi ni došlo, vrlo je bitna prevencija. Prevencijom pretilosti treba početi u što ranijoj dobi, već u djetinjstvu, kako bi se pravovremeno usvojile zdrave navike koje uključuju uravnoteženu prehranu i redovitu tjlesnu aktivnost. Preventivni programi zahtijevaju multidisciplinarni pristup, a dijelimo ih na: primarne, sekundarne i tercijarne. U prevenciji i rehabilitaciji pretilosti vrlo važnu ulogu imaju nutricionisti, psiholozi, okolina, obitelj te prije svega sam pojedinac. |