Abdominalna cirkulacija obuhvaća arterijski i venski sustav koji zajedno čine krvožilni sustav čovjeka. Arterijski sustav zaslužan je za opskrbljivanje trbušnih organa krvlju koja je obogaćena kisikom. Aorta kao najveća arterija ljudskog tijela ima svoj abdominalni dio koji daje brojne ogranke za krvnu opskrbu područja trbuha, zdjelice i donjih udova. Trbušno arterijsko deblo(lat. truncus coeliacus) opskrbljuje želudac, slezenu, jetru i gušteraču. Za crijeva je zaslužna gornja opornjačka arterija(lat. a.mesenterica superior), a vrlo su značajne i dvije bubrežne arterije(lat. aa.renalis) koje opskrbljuju bubrege i daju ogranke za nadbubrežne žlijezde. Što se tiče venskog sustava njegova uloga je da krv iz organa obogaćenu ugljičnim dioksidom odvodi natrag prema srcu. U abdominalnoj cirkulaciji tu zadaću izvršavaju jetrene vene, želučane vene, vene slezene i gušterače te bubrežne vene i sve zajedno utječu uglavnom u donju šuplju venu(lat. vena cava inferior). S obzirom na složenost abdominalne cirkulacije velik je broj patoloških stanja koje je mogu zahvatiti. U radu su pomnije objašnjeni pojmovi koji se vežu uz samu abdominalnu cirkulaciju, ali i cirkulaciju čitavog tijela kao i osnovni pojmovi koji se vežu uz radiološku tehnologiju kako bi se što lakše pratio ključni dio rada, a to su radiološke metode. Postoji niz radioloških metoda koje bitno olakšavaju dijagnostiku abdominalne cirkulacije te su kao takve vrlo cijenjeni dio medicinske dijagnostike. Metode prikaza koje se najčešće odabiru u prikazu abdominalne cirkulacije su digitalna subtrakcijska angiografija(DSA), kompjuterizirana tomografija(CT angiografija), magnetska rezonanca(MR angiografija) i ultrazvučna dijagnostika(color doppler). U ovom završnom radu prikazat će se njihove mogućnosti, prednosti i mane u prikazu abdominalne cirkulacije te zašto su baš one prikladne za prikaz krvožilnog sustava. Također, veliki naglasak stavljen je na same radiološke uređaje koji se pritom koriste i njihove karakteristike te način izvođenja pojedinih pretraga.