Abstract | Vanjski spolni organi žene dostupni su kliničkom pregledu. Stoga je oslikavanje rijetko indicirano u dijagnostici njihovih bolesti. Ovaj rad se zato bavi samo oslikavanjem unutarnjih organa ženskog reproduktivnog sustava. Opisuje uređaje, principe rada, indikacije, kontraindikacije, tehničke aspekte postupka i odabranu patologiju. U ginekologiji su zastupljene skoro sve konvencionalne i kompjutorizirane radiološke metode. Najzastupljenija među njima je dijagnostički ultrazvuk. Uobičajena je nadopuna kliničkom ginekološkom pregledu, ako se postavi sumnja na bolest unutarnjih organa. Radi se o brzoj, jeftinoj i stoga izrazito dostupnoj metodi. Iako je njezina vrijednost ovisna o iskustvu i znanju izvođača, čini vrijednu komponentu u svakodnevnom radu ginekologa. Napredovanjem tehnologije ostvarena je slika dobre rezolucije, koja može biti nadopunjena i prikazom protoka. Ultrazvuk pruža sliku u realnom vremenu i mogućnost analize strukture organa, respiratorne pokrete i protoke. Zbog te dinamičke komponente ističe se nad ostalim metodama. U posljednje vrijeme ultrazvučni pregled može se nadopuniti i primjenom kontrastnog sredstva. Tako njegova uloga postaje još vrjednija. Najstarija slikovna metoda za prikaz ženskih spolnih organa je histerosalpingografija. Prvi put je korištena početkom 20. stoljeća. Održala se do danas u kliničkoj praksi unatoč razvoju drugih slikovnih metoda, rendgenskom zračenju koje koristi i neugodnosti postupka. Postoje dva razloga da se ta metoda održala. Prvi, jedina je dijagnostička metoda s dokazanim terapijskim djelovanjem. Njeno terapijsko djelovanje se očituje u vidu povećane mogućnosti začeća nakon provođenja postupka u svrhu otkrivanja uzroka neplodnosti. Drugo, pruža najbolji uvid u jajovode i njihovu patologiju. Tek je nedavno osmišljena virtualna histerosalpingografija. Prema do sad objavljenim radovima mogla bi biti konkurentna u prikazu jajovoda. Čeka se validacija metode u istraživanjima na velikom broju ispitanika. Njezina prednost; u odnosu na klasičnu histerosalpingografiju, je uvid u strukturu organa, a ne samo oblik šupljine. Kompjutorizirana tomografija (CT) je u medicini jako raširena zbog kvalitetnog uvida u unutarnje organe. Korisna je zbog visoke osjetljivosti i specifičnosti za brojne entitete. Nedostatak joj je slab kontrast mekih tkiva i ionizirajuće zračenje pa se u ginekologiji rijetko koristi. Ulogu je pronašla u oslikavanju malignih bolesti reproduktivnog trakta. Pri akutnoj boli u trbuhu CT-om se oslika abdomen i zdjelica. Nerijetko se otkrije ginekološka patologija. Na taj način, iako nije metoda izbora, CT ima svoje mjesto u dijagnostici bolesti ženskih spolnih organa. Stoga je potrebno poznavati njene mogućnosti i ograničenja na ovom području. Magnetska rezonancija je najrjeđe korištena metoda na ovom polju medicine. Razlog je visoka cijena, trajanja snimanja i nedostupnost. Ima najveću sposobnost razlikovanja patološkog od fiziološkog tkiva, dobru rezoluciju, kontrast i više sekvenci za oslikavanje ženske zdjelice, tako da može kvalitetno prikazati široki spektar bolesti i poremećaja. |