Bolničke infekcije problem su s kojim se susreću zdravstvene ustanove u cijelom svijetu. Iako su relativno predvidive i sprječive, nije ih moguće u potpunosti otkloniti. Svojom pojavom povećavaju broj bolničkih dana, smrtnost i troškove liječenja. Jedno od ključnih mjesta na kojima se može ograničiti njihovo širenje je radiološki odjel. Da bi to bilo moguće potrebno je znanje o njihovom nastanku i mogućim intervencijama. Ovaj rad donosi opis svih komponenti uključenih u širenje infekcije kao i u sustav ograničavanja širenje infekcije s posebnim osvrtom na ulogu radiološkog tehnologa u procesu. Bit će opisan mehanizam širenja infekcije iz raznih izvora i preko raznih puteva širenja. Radiološki tehnolog trebao bi biti u stanju prepoznati pacijente s najsmrtonosnijim infekcijama i posvetiti posebnu pažnju na uvjete pod kojima obavlja snimanje, kao i na dekontaminaciju prostorije, i aparata nakon boravka takvog pacijenta. Zbog toga će u ovom radu biti opisana klinička slika takvih infekcija, kao i osnovni radiološki nalazi koji ih prate. Uz njih bit će izložen i pregled najčešćih bolničkih infekcija s kojima se može sresti u svakodnevnom radu. Mjere prevencije koje se mogu poduzeti mogu biti opće, kao što su pranje ruku ili radnih površina. Biti će navedene i pojašnjene sve takve mjere koje bi se trebale redovno provoditi, neovisno o tome predstavlja li pacijent potencijalan izvor zaraze ili ne. Uz to biti će opisane i specifične mjere koje se koriste samo u situacijama povišenog rizika širenja infekcije. U radu će se razjasniti indikacije za njihovu primjenu. Uz sve ove postupke koje provode zdravstveni djelatnici različitih profila, postoje mjere koje obavljaju isključivo radiološki tehnolozi, a odnose se na pravilno rukovanje radiološkom opremom prije, tijekom i nakon snimanja. Kako je radno mjesto radiološkog tehnologa osim radiološkog odjela i jedinica intezivnog liječenja, infekcije od kojih oboljevaju pacijenti u njoj su također tema ovog rada. Svaka država ima uspostavljen svoj sustav kontrole nad bolničkim infekcijama. Hrvatski sustav ima svoju lokalnu i nacionalnu sastavnicu te uspostavljenu komunikaciju među njima kao i prema zdravstvenim djelatnicima koji izravno sudjeluju u pružanju zdravstveni skrbi. Od se ujedno dobivaju svi podaci na temelju kojih se grade planovi i smjernice za postupanje. Biti će opisana i edukaciji o bolničkim infekcijama i ograničavanju njihova širenja. Na sve to se nadovezuje iznošenje trenutnih problema u praksi s kojima se susreću djelatnici i nadležne službe.