Poremećaji hranjenja spadaju u najčešće psihičke poremećaje te su povezani s brojnim tjelesnim komplikacijama koje nose i rizik ranije smrti. Bolest se očituje u različitim oblicima nezdrave prehrane i navici kontroliranja tjelesne težine, koji postaju opsesivno-kompulzivne i/ili impulzivne prirode. Dostižu epidemijske razmjere te postaju ozbiljan zdravstveni problem. Tri glavna poremećaja prehrane su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i poremećaj hranjenja, neodređen. Ovi poremećaji pogađaju uglavnom adolescente, ali nisu rijetkost i u srednjoj životnoj dobi. Oboljeli su najčešće osobe s niskom razinom samopouzdanja i pretjeranom brigom o tjelesnoj masi te izgledu tijela. U općoj populaciji relativno malo se zna o njima i često se prepoznaju prekasno. Etiologija poremećaja hranjenja je multifaktorijalna. Bitnu ulogu imaju biološki, psihološki i socijalni faktori. Od bioloških faktora najznačajniji su dob, spol i tjelesna težina. Kod psiholoških faktora značajnu ulogu imaju samopoštovanje, perfekcionizam te zadovoljstvo slikom tijela. Kada je riječ o socijalnim faktorima najčešći su utjecaj medija, vršnjaka i roditelja na sliku tijela. Programi bolničkog liječenja poremećaja prehrane spoj su više elemenata, a uključuju oporavak prehrane, medicinski oporavak, psihoterapijski tretman, obiteljski tretman i psihosocijalan oporavak. Točan spoj različitih modela liječenja bit će različit ovisno o pacijentovoj individualnoj situaciji. Uloga medicinske sestre je veoma raznovrsna u procesu liječenja poremećaja prehrane. Medicinska sestra, kao dio terapijskog tima pomaže pacijentu i obitelji da prihvate bolest, komunikacijskim vještinama potiče pacijenta na pozitivan stav o liječenju, provodi psihoterapijski tretman, uz prikupljenu anamnezu i holistički pristup pacijentu, provodi sestrinske intervencije koje u velikoj mjeri povećavaju kvalitetu života oboljelih.