Mnoge bolesti, ozlijede, traume i kongenitalne malformacije u današnjem vremenu vrlo su česte te ostavljaju posljedice u cjelokupnom funkcioniranju pojedinca. Također, zahtijevaju kompleksnu prilagodbu na novonastalo zdravstveno stanje. Amputacije, neovisno o razini i uzroku, zahtijevaju visoko obrazovan i educiran tim medicinskih i tehničkih stručnjaka, koje pacijenta vodi kroz svih pet faza rehabilitacije. Tim medicinskih i tehničkih stručnjaka, koji sudjeluje u fazama rehabilitacije osoba s amputacijom, treba poznavati suvremenu protetiku i interdisciplinarni pristup, kako bi cjelokupan proces rehabilitacije bio što kvalitetniji. Također, važno je naglasiti i poznavanje holističkog pristupa pacijentu, u kojemu je pacijent u središtu te se, shodno tome, tretira njegovo cjelokupno zdravlje, a ne samo ozlijeđeni dio. Takav pristup daje cjelovitu i potpunu sliku pacijenta, a ne samo pogled na bolest ili oštećeni ud. Fizioterapeut, u svojemu pristupu pacijentu primjenjuje SOAP model procjene, ali i ICF sustav procjene te spomenuti holistički pristup, koji je zajednički svim medicinskim djelatnicima. Nakon individualno postavljenog plana terapije, od strane fizioterapeuta, pacijent s natkoljenom amputacijom, u protetičkoj fazi rehabilitacije fokusira se na postizanje i ranije postavljenih ciljeva. Kroz određene terapijske vježbe i školu hoda, pacijent se priprema za što samostalniji povratak u svakodnevnicu i u aktivnosti svakodnevnog života. Škola hoda ima iznimnu vrijednost, s obzirom da jednom naučeni obrazac hoda s protezom, predstavlja trajni zapis memorije mišićnokoštanog sustava. Uspješnost ishoda škole hoda ocjenjuje se ovisno o stupnju uporabe pomagala za hodanje. Veći rezultat škole hoda podrazumijeva i veću samostalnost pacijenta. Jedan od važnijih ciljeva protetičke faze jest pacijenta, kroz fizioterapijsku intervenciju, osposobiti za što veći stupanj neovisnosti. Na kraju provedene fizioterapijske intervencije, potrebno je učiniti evaluaciju ishoda. Ishod protetičke faze, evaluira se kroz mnoge evaluacijske upitnike koji daju određenu sliku o uspješnosti provedene fizioterapije. Fizioterapija, također, ima veliku ulogu u uključivanju osoba s natkoljenom amputacijom u sportske aktivnosti. Fizička aktivnost osoba s natkoljenom amputacijom i općenito osoba s invaliditetom, pruža mnoge benefite za tjelesno i psihičko zdravlje te znatno utječe na kvalitetu života. S obzirom da je sve veći broj sportskih aktivnosti, u koje se mogu uključiti sve osobe s invaliditetom, tako i one s natkoljenom amputacijom, izgledan je napredak protetike. Proteze, osobito sportske, postaju što prilagođenije svrsi za koju su namijenjene. Još od davne povijesti protetike pa sve do suvremene protetike, teži se izradi proteza koje omogućavaju što jednostavniju prilagodbu pacijenta na život s amputacijom. Stoga, budućnost protetike također tome teži, no teži i izradi proteza što sličnijih prirodnome udu.