Abstract | Osteoartritis je degenerativna reumatska bolest koja najčešće zahvaća stariju populaciju. Primarno je karakteriziran promjenama zglobne hrskavice, a sekundarno promjenama koštanog tkiva i mekih tkiva oko zgloba. Spada među najteže osteoartritise, jer je narušena pacijentova sposobnost obavljanja aktivnosti svakodnevnog života, radna sposobnost te sama lokomocija. U kliničkoj slici uočava se bol, zakočenost zgloba, smanjeni opseg pokreta, poremećaj mišićne snage te oštećenje funkcije zgloba. Čimbenici koji utječu na razvoj osteoartritisa kuka dijele se na sistematske i biomehaničke, a jedan od češćih rizičnih čimbenika je dob. Prije početka liječenja potrebno je napraviti detaljnu fizioterapijsku procjenu koja se sastoji od subjektivnog pregleda, objektivnog pregleda, analize i plana terapije. Cilj fizioterapijske procjene je odrediti težinu i tijek bolesti te mogućnost utjecaja fizioterapije na čimbenike nastanka bolesti. Fizioterapijska procjena započinje uzimanjne detaljne anamneze, a zatim se nastavlja opservacijom, palpacijom te uporabom različitih mjernih instrumenata pomoću kojih se procjenjuje anatomski integritet, opseg pokreta u zglobu, longitudinalnost i cirkularnost noge, mišićna funkcija, kvaliteta pokreta, te hod. Također se provodi i funkcionalna procjena kojom se određuje razina funkcioniranja osobe u aktivnostima svakodnevnog života. Postoje različiti funkcionalni indeksi koji su pažljivo dizajnirani i specifični za određeno oštećenje ili grupu sličnih oštećenja, primjerice WOMAC osteoartritis indeks (engl. Western Ontario andMcMaster Universities osteoarthritis index - WOMAC) i Lequesne upitnik (eng. Lequesne Algofunctional Index).
Najsveobuhvatniji okvir za ocjenu stanja bolesnika s osteoartritisom je Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, bolesti i zdravlja koja je temeljena na biopsihosocijalnom modelu koji označuje pristup zdravlju odnosno bolesti koji povezuje biološke, psihološke i društvene čimbenike. Sastoji se od tri glavne komponente koje čine ono što se naziva funkcioniranje i nesposobnost, a to su tjelesne funkcije, aktivnosti i sudjelovanja. Nakon subjektivnog i objektivnog pregleda, analiziraju se prikupljeni podaci, te se postavlja fizioterapuetska dijagnoza. Nakon postavljene fizioterapijske dijagnoze, u suradnji s pacijentom, sastavlja se plan fizioterapijske intervencije. |