Prijelom kosti prekid je kontinuiteta koštanoga tkiva, koji nastaje djelovanjem vanjske ili unutarnje sile na kost. Prijelom može biti potpun, s prekidom kontinuiteta periosta ili nepotpun, kad je periost očuvan. Prijelomi određenih kostiju daju jasnu i tipičnu kliničku sliku. Nesigurni znakovi prijeloma su oteklina, bolnost na palpaciju i/ili pri pokretu, promjena boje kože, smanjenje ili potpuni ispad funkcije, dok su sigurni znakovi prijeloma deformitet kosti, patološka gibljivost, krepitacije ulomaka. Traumatologija je grana medicine koja se bavi liječenjem svih vrsta tjelesnih ozljeda. Liječenje prijeloma može biti konzervativno i operativno. Neovisno o vrsti liječenja, posebna pažnja stavlja se na prevenciju komplikacija. Također, u liječenju vrlo važno mjesto zauzima fizioterapija. Fizioterapijski proces započinje fizioterapijskom procjenom koja se temelji na SOAP metodi. Uz uzimanje anamneze koriste se i klinički testovi i mjerenja među kojima je vizualna skala boli (VAS), mjere opsega pokreta, mjere longitudinalnosti, mjere cirkularnosti donjih ekstremiteta i Homanov znak. Nakon fizioterapijske procjene, potrebno je analizirati dobivene parametre te postaviti dugoročne i kratkoročne ciljeve, te fizioterapijsku intervenciju kojom će se ciljevi ostvariti. Fizioterapijska intervencija uključuje terapijske postupke koji će spriječiti najčešće komplikacije nakon prijeloma donjih ekstremiteta u akutnoj fazi te ih tretirati ukoliko dođe do njih. Najčešće komplikacije u akutnoj fazi nakon prijeloma na donjim ekstremitetima su dekubitusi, kontrakture, venska tromboza, plućna embolija i Sudeckova atrofija. Najbolje rezultate u sprječavanju i tretiranju komplikacija nakon prijeloma na donjim ekstremitetima daje pozicioniranje, mobilizacija zglobova, vježbe disanja, škola hoda, krioterapija i elektroterapijske procedure.