Abstract | Crvuljak lat. appendix je početni dio debelog crijeva; uski, šuplji divertikulozni izdanak koji izlazi iz posteromedijalnog zida cekuma, približno tri centimetra ispod ileocekalne valvule, građen je od tri četiri sloja: sluznice, podsluznice, mišićnog sloja i seroze. Akutni apendicitis (appendicitis acuta) akutna je upala crvuljka, javlja se u svakoj životnoj dobi, ali najčešće između 10. i 30. godine života. Dijagnostika apendicitisa odnosi se na anamnezu, fizikalni pregled, klinička slika, UZV abdomena, te laboratorijski nalazi: KKS, CRP, PCT, kod nejasne kliničke slike ponekad se u dijagnostiku uključi CT, RTG ili MR. Crvuljak može biti smješten retrocekalno, medijalno, lateralno. Slijed apendicitisa u PHD analizi: Apendicitis acuta-> Appendicitis suppurativa ili appendicitis purulenta-> Appendicitis phlegmonosa-> Appendicitis gangrenosa. Najčešći simptom je epigastrična ili paraumbilikalna bol koju prati mučnina, povraćanje, febrilitet i gubitak teka. Medicinska sestra je ta koja najviše vremena provodi s djetetom na odjelu, neposredno prije operacije priprema operativno polje, obavlja higijenu djeteta, te ga psihološki priprema na operativni zahvat i transportira u operacijsku salu. Moguće komplikacije nakon operacije su: Peritifilitički apsces, sepsa i multisistemsko otkazivanje organa, peritonitis, perforacija i stvaranje periapendikularnog apscesa ili razvoj difuznog peritonitisa i ileus (mehanički ili paralitički). Što se tiče komplikacija apendektomije moguća je infekcija rane, intrabdominalni apsces, dehiscencija rane, postoperativno krvarenje i postoperativne hernije. Sestrinske dijagnoze osiguravaju bazu za izbor intervencija čije će provođenje u konačnici dovesti do postignuća cilja koji smo si zadali. Veliki utjecaj u opravku nakon operacije ima prehrana, hrana treba biti probavljiva i energetski dostatna, mjesec dana potreba je lagana prehrana koja će zadovoljiti energetske potrebe te potaknuti što brži opravak djeteta nakon operacije. S obzirom da se radi o djeci, izrazito je važno izgraditi uspješnu komunikaciju između zdravstvenih djelatnika i roditelja pacijenata, jer često budu anksiozni, uplašeni, stoga kvalitetna komunikacija puno znači roditeljima i djetetu koju u tom trenutku „ne vide izlaz“. |