Fizioterapija svoje začetke i temelje nalazimo u dalekoj prošlosti, a danas je specijalizirana za ponovno uspostavljanje kretanja, fizičke snage i funkcioniranja kod pojedinaca pogođenih nekim oblikom ozljede, bolesti ili invaliditeta. Iako se primjena fizioterapije može pronaći još u zapisima iz perioda antičke Grčke, a suvremeni razvoj fizioterapije započeo je u 19.stoljeću na području Europe. Transfer razvoja fizioterapije od struke do profesije odnosi se na priznanje struke kroz djelatnost masaže, a tek poslije razvojem prema znanosti i profesiji. Razvoj fizioterapije bio je prilično spor sve do Prvog svjetskog rata kada su prepoznate brojne prednosti primjene fizioterapije u liječenju vojnika (a samim time i ostalih pacijenata). Nakon tog vremena fizioterapija je počela dobivati sve više na značaju te je danas jedan od bitnih segmenata liječenja širokog spektra bolesnika, ali i preventiva u brojnim rehabilitacijskim postupcima. Osnivanjem „Svjetske organizacije za fizioterapiju“ (WCPT) fizioterapeuti na globalnoj razini postaju udruženi. Organizacija na globalnoj razini postaje ključna za njihov daljnji napredak i razvoj, kao i prostor za samostalno napredovanje fizioterapije i prepoznavanje od strane drugih stručnjaka. Podjelom same organizacije na regije osiguran je bolji ustroj iste, ali je i omogućeno svakoj regiji djelovanje zasebno unutar jedne organizacije; na način da se svaka regija okreće području vlastitih interesa i zanimanja po pitanju struke, razvija svoj strateški plan i napreduje individualnim tempom unutar organizacije. Organizacija je podijeljena regionalno prema zemljama članicama i prema stručnim i profesionalnim djelovanjima. Razvoj europske regije WCPT-a (EU WCPT) označio je početak prepoznavanja potrebe za afirmacijom fizioterapije koja danas predstavlja vodeće smjernice u obrazovanju i profesiji fizioterapeuta.