Transfemoralna amputacija je potpuno i definitivno odstranjenje femura ili dijela femura zbog nasljednih ili drugih faktora. Namijenjena je za slučajeve gdje su već bile poduzete sve mjere da se ekstremitet očuva, ali bez uspjeha. Amputacija se preporučuje u slučajevima gdje je vitalnost, struktura ili funkcija femura u tolikoj mjeri ugrožena da isti nije više održiv ili funkcionalan ili u slučajevima kada utječe na zdravlje pacijenta. Rehabilitacija pacijenata sa transfemoralnom amputacijom odvija se u interdisciplinarnom timu koji sadržava: fizioterapeuta, fizijatra, ortopeda, kirurga, radnog terapeuta, medicinsku sestru, psihologa, psihijatra, ortopedski tehničari , itd. Amputacija može biti uzrokovana različitim uzrocima te isti mogu biti prisutni u bilo kojoj životnoj dobi. Amputacija uzrokuje veliki broj fizičkih, psihičkih i socijalnih problema s obzirom na njenu trajnost i trajnost gubitka. Fizioterapija kod osoba sa transfemoralnom amputacijom je dugotrajan te zahtijevan proces kod kojeg se pacijentu koji je ostao bez ekstremiteta omogućuje da se prilagodi na protezu te uz istu omogući što je veća moguća samostalnost i neovisnost u svim segmentima aktivnosti svakodnevnog života. Krajnji cilj fizioterapije kod osoba sa transfemoralnom amputacijom je samostalno vraćanje aktivnostima svakodnevnog života. Neke od učestalih komplikacija prisutnih kod fizioterapijskog procesa osoba sa transfemoralnom amputacijom su: bolnost, edem, rigidno ožiljkasto tkivo, funkcionalna insuficijencija, atrofija, infekcija,kontraktura, itd. U radu je opisana uloga fizioterapije te fizioterapeuta tijekom svih faza rehabilitacije u interdisciplinarnom timu stručnjaka. Nadalje su prikazani najčešći uzroci koji dovode do amputacije, razvoj suvremene rehabilitacije, protetike, ortopedskih operativnih tehnika te rehabilitacijski protokoli. U radu je isto tako sadržan prikaz slučaja rehabilitacije i protetičke opskrbe pacijentice sa dezartikulacijom u koljenu te prikaz fizioterapijskih tehnika uključenih u taj isti proces. Nadalje je objašnjena razlika između egzartikulacije u koljenu i transfemoralne amputacije. Rehabilitacijski proces se može podijeliti na : predoperacijski, perioperacijski, postoperacijski, protetička opskrba te segment dugotrajnog praćenja. Sastavni dijelovi protetičke opskrbe su: protetičko stopalo, koljeni zglob, prilagodnici te spojni elementi protetičkog ležišta. Ležište je dio koji spaja protezu s bataljkom. Nadalje moguće je staviti kozmetičku navlaku da bi proteza bila manje uočljiva. U daljnjem tekstu je isto tako postavljeno pitanje integracija osoba sa transfemoralnom amputacijom te prilagođenost okoline na iste. Nerijetko se događa da posljedično amputaciji dolazi do psihosocijalnih poremećaja kao naprimjer depresija, anksioznost, žalovanja, itd.