Abstract | Alkoholizam je kronična, progresivna bolest (stečena navikom) koju karakterizira želja za pijenjem alkoholnih pića, a u cilju postizanja subjektivnog stanja zadovoljstva. Alkoholizam je jedan od vodećih svjetskih rizičnih faktora za bolesti i mortalitet u svijetu. Uključen je u više od 60 različitih dijagnoza, značeći da ima ogroman zdravstveni, socijalni i ekonomski teret na pojedinca i društvo. Alkohol se najčešće prvi put počinje konzumirati u adolescenciji. Razdoblje adolescencije je razdoblje odrastanja i razvoja čovjeka, a označava prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih. Razvojno doba adolescencije neminovno donosi želju za samopotvrđivanjem i izgradnjom samostalnih stavova i načina ponašanja kojima je ponekad temeljni cilj odudaranje od ponašanja i stavova odraslih. Eksperimentiranje s bilo kojim sredstvom ovisnosti, uključujući alkohol, potaknuto je u mladih radoznalošću, željom za samopotvrđivanjem, imitiranjem, zbog pritiska skupine i slično, i najveći će broj osoba pronaći tijekom sazrijevanja put k kontroliranom i umjerenom konzumiranju alkohola. Riskantno opijanje tijekom adolescencije, uključujući osim učestalih i rane faze opijanja, povezano je s nepovoljnim psihološkim, socijalnim i fizičkim zdravstvenim posljedicama, poput loših akademskih rezultata, nasilja, nezgode i ozljede, uporaba drugih psihoaktivnih sredstava te nezaštićeni spolni odnosi. Adolescencija je doba života u kojoj se još očitava povećana razina neuroplastičnosti, sposobnost živčanog sustava da se mijenja. Adolescencija je osjetljiv period tijekom koje su pojedinci osjetljiviji na učinke alkohola i drugih supstanci te podložniji ovisnostima i drugim mentalnim bolestima. Konzumiranje alkohola tijekom adolescencije negativno utječe na razvoj mozga koje imaju negativne posljedice na kognitivne funkcije te na emocionalni i socijalni razvoj. Postoje rizični faktori koji utječu na razvoj alkoholizma kod mladih tako da povećavaju šansu da mlada osoba postane ovisna o alkoholu u kasnijoj dobi.
Te rizične faktore možemo podijeliti na sljedećih pet kategorija: genetski, biološki, okolišni, psihološki i sociokulturološki faktori. U radu se naglasak stavlja na definiranje sociokulturoloških faktora, statistiku i prevenciju istih. Prevencija alkoholizma mladih zadatak je svih društvenih razina. Ona mora biti suvremeno koncipirana i prije svega usmjerena na obitelj i školu. Škola ima veliki značaj jer može u suradnji sa obitelji i stručnjacima organizirati edukativno-preventivne aktivnosti. Preventivni načini na državnoj razini usmjereni su na zakone i socijalne norme, ograničavanjem konzumacije alkohola kroz poreze, minimalnu legalnu dob za kupnju alkohola i slično. Dok je dokazana do neki ljudi imaju genetske i biološke predispozicije da razviju ovisnost o alkoholu, ne mora značiti da će postati alkoholičari, što vrijedi i za sociokulturološke faktore. Svi rizični faktori su međusobnoj interakciji, stoga se prevenciji ne treba fokusirati na samo jedan rizični faktor. |