Kisik je neophodan za život svake stanice, uloga dišnoga sustava je upravo dovođenje atmosferskog zraka u pluća, u kojima se izmjenjuju plinovi, a najzastupljeniji među njima su kisik i ugljični dioksid. Pluća se dijele na lijevo i desno plućno krilo te ispunjavaju veći dio prsišta. Od svih vrsta tumora, tumori pluća su najčešći sa nevjerojatno velikom stopom smrtnosti. Pluća su pogodna za nastanak benignih i malignih tumora. U ovom radu će se obraditi dijagnostika i terapija raka pluća, posebna pažnja će se obratiti dvjema vrstama tumora nemikrocelularni karcinom pluća(NSCLC) i mikrocelularni karcinom pluća(SCLC). Rak pluća općenito ima lošu prognozu te kao takav danas predstavlja ozbiljan problem u zdravstvu. Kao i kod većine malignih oboljenja, rano dijagnosticiranje bolesti je od presudne važnosti. Zbog toga što tumor pluća nekada nema ozbiljne simptome i često se otkrije slučajno. Obično dijagnostika započinje rentgenskim snimkama srca i pluća indiciranim nekim drugim bolestima. Tada se najčešće nastavlja sa kompjuterskom tomografijom(CT), također se može napraviti magnetna rezonancija(MR) i pozitronska emisijska tomografija(PET) kao i druge suvremene metode MSCT i PET/CT. Korištenjem ovih metoda lokalizira se tumor te se pregledava u kojem je stadiju bolest. Ovisno o klasifikaciji tumora kao i o tome u kojem je stadiju, odnosno je li metastazirao ili ne, odlučuje se kojom će se terapijom liječiti. SCLC klasificiramo na ograničenu ili proširenu bolest, a za NSCLC koristimo međunarodni sustav za određivanje proširenosti tumora(TNM). Kada se tumor dijagnosticira i klasificira tada je potrebno odrediti ispravnu metodu liječenja. Tumori pluća se često liječe s više metoda istovremeno. Ukoliko rak pluća nije proširen i zdravstveno stanje pacijenta to dozvoljava, primjenjuje se kirurško liječenje, često sa kombinacijom kemoterapije ili radioterapije. Takvi pacijenti imaju veliku šansu za preživljavanje. U suvremenoj medicini pacijenti mogu biti liječeni i biološkom odnosno ciljanom terapijom. Međutim rak pluća je agresivan i često vrlo brzo metastazira te nije moguće primijeniti kirurško liječenje, tada se provodi liječenje kemoterapijom, radioterapijom ili kombinacijom kemoradioterapijom. Kemoterapija svakako ima svoju ulogu u liječenju bolesnika s rakom pluća, posebno bolesnika sa SCLC. Primjenom suvremenih uređaja koji se danas koriste u radioterapiji postignuti su bolji rezultati liječenja. Uporabom linearnih akceleratora sa suvremenim tehnikama snimanja kao što su 3D i 4D konformalne radioterapije, IMRT, IGRT, VMAT, SBRT postignuto je isporučenje ciljane doze u ciljni volumen s terapijskim učinkom, uz minimalnu dozu zračenja za okolna zdrava tkiva. Također u radu će se navesti uloga radiološkog tehnologa u procesu dijagnosticiranja i radioterapije raka pluća, kao i uloga tima zdravstvenih djelatnika u izradi plana zračenja.