Ozljede glave posljedice su djelovanja mehaničke sile, sve su češće prisutne zbog učestalih prometnih nesreća u kojima često dolazi do politrauma. Politrauma označava ozljede nastale na više organskih sustava. Ozljede mozga su u većini slučajeva smrtonosne ili završavaju invalidnošću ozlijeđenog. Glava se sastoji od kostiju međusobno povezanih šavovima i zglobom; dijelimo ih na one koje se nalaze na bazi lubanje i one koje se nalaze na svodu lubanje. Unutar lubanje mozak obavijaju ovojnice: tvrda moždana ovojnica (dura mater), paučinasta ovojnica (arachnoidea) i meka moždana ili krvožilna ovojnica (pia mater). Krvarenja unutar glave nazivaju se sukladno mjestu na kojem nastaju, pa tako razlikujemo: epiduralni i subduralni hematom. Kraniocerebralne ozljede dijelimo u nekoliko kategorija i prema različitim kriterijima: načinu na koji su nastale, prema očuvanosti kožnog pokrova (zatvorene i otvorene) i očuvanosti tvrde moždane ovojnice (penetrantne i nepenetrantne). U dijagnostici kraniocerebralnih ozljeda koriste se radiološke, kontrastne, nuklearne i laboratorijske pretrage te neurološki fizikalni pregled. Najčešće od njih su: standardni kraniogram, kompjuterizirana tomografija mozga (CT), cerebralna angiografija, te nuklearna magnetska rezonancija (NMR) koja ima posebnu važnost zbog svoje preciznosti. Liječenje ozljeda najčešće se provodi operativnim zahvatom. Osim liječnika kirurga koji obavlja zahvat, veliku ulogu u njezi bolesnika ima medicinska sestra koja vrši pripremu za operativni zahvat i brine o bolesniku nakon njega.