Abstract | Rukomet je danas zbog svog zabavnog karaktera, brze igre, sve veće medijske popularnosti i praćenosti kako među djecom u osnovnoj školi tako i među starijima jedan od najpraćenijih i najgledanijih sportova današnjice u svijetu. Zbog svoje sve brže igre, zahtjevnijih napadačkih i obrambenih zadataka, sve većeg broja treninga i njihove opsežnosti, rukomet je jedan od najgrubljih sportova današnjice s velikim postotkom ozljeda. Ozljede su kako i u svim sportovima, tako i u rukometnu neizbježan dio sporta, ali se pravovremenim uočavanjem problematike posturalnih disbalansa može pravovremeno spriječiti ili smanjiti velik broj oštećenja i ozljeda kod sportaša. Sportskom je fizioterapeutu od velikog značaja dobro poznavanje rukometne tehnike i pravila kako bi dobio uvid o mogućem nastanku sindroma prenaprezanja, kasnijih oštećenja ili ozljeda te na vrijeme obavio razgovore sa sportašima o njihovim posturalnim deficitima, obavijestio i druge članove stručnog stožera o sportaševoj problematici te na vrijeme reagirao i krenuo s ispravljanjem istih. Sportske su ozljede u rukometu najčešće akutnog karaktera, ali nepravilnom dijagnostikom, liječenjem ili zanemarivanjem boli i problema postaju kronične. Najčešće ozljede u profesionalnom rukometu su: uganuće gležnja, ozljede koljena, ozljede ramena te ozljede prstiju šake. Do svih ovih ozljeda dolazi zbog pretreniranosti sportaša, neadekvatnih treninga, udarca u određeni ekstremitet, krivih doskoka, nepravilnog izvođenja pokreta, a veliku ulogu u nastanku ozljede ima i umor i motivacija samog sportaša. Tema ovog završnog rada je objasniti najčešće ozljede koje nastaju na rukometnom terenu kod profesionalaca, pravovremenu dijagnostiku, liječenje najčešćih ozljeda te za nas fizioterapeute najvažniju rehabilitaciju i povratak samog sportaša u trenažni proces prije zadobivanja ozljede. Fizioterapeut ima iznimno važnu i veliku ulogu u samom vremenu nastanka ozljede kod sportaša. On je uglavnom prva osoba koja se nalazi uz sportaša za vrijeme zadobivanja ozljede te ostaje s njim i prati ga tijekom cijelog njegovog oporavka. Veoma je važno detaljno, smireno te pravovremeno obavijestiti sportaša o fizioterapijskim postupcima i metodama s kojim će ga se tretirati te steći sportaševo povjerenje, bodriti ga i motivirati tijekom cijelog rehabilitacijskog procesa. U ovom su radu opisane početne RICE i MEAT metode kod svake ozljede, terapijske vježbe, utjecaj fizikalnih čimbenika u tretmanu rehabilitacije, hidroterapija, treninzi jačanja ozljeđene muskulature, propriocepcije i balansa. Od iznimne je važnosti educirati sportaša o metodama prevencije, ukazati mu na njegove posturalne dizbalanse i educirati ga o vlastitom tijelu, metodama s kojima se susreće u radu sa sportskim fizioterapeutom u klubu te o metodama samopomoći i važnosti preventivnih mjera. |