Politrauma predstavlja značajan zdravstveni problem za pojedinca, zdravstveno osoblje i društvo općenito. Iako su se metode zbrinjavanja znatno usavršile, ozljede su jedan od vodećih uzroka smrti u dobi od 1 do 44 godine. Politrauma je teška ozljeda najmanje dviju tjelesnih regija gdje najmanje jedna ozljeda, ili kombinacija više njih, ugrožava život. U literaturi se nalaze različite definicije temeljene na različitim kriterijima te postoji problem točnog određivanja politraume. Za procjenu stanja bolesnika koriste se ljestvice kao što su ISS, Trauma Score i GCS. Kod politraumatiziranih bolesnika nerijetko se javlja akutna opća reakcija organizma, odnosno traumatski i hemoragijski šok. Liječenje politraumatiziranog bolesnika počinje na mjestu nesreće i nastavlja se tijekom transporta do odgovarajuće ustanove. Cilj izvanbolničke skrbi je zaustavljanje vanjskog krvarenja, brza nadoknada cirkulirajućeg volumena i oksigenacija organizma, čime se sprječava šok. Na odjelu objedinjenog hitnog prijema nastavlja se sa započetim mjerama zbrinjavanja te se provodi dijagnostička obrada. Postupak bolničkog zbrinjavanja dalje uključuje operativne zahvate i smještaj bolesnika u JIL. U jedinici intenzivnog liječenja medicinska sestra/tehničar ima važnu ulogu u nadzoru stanja bolesnika, primjeni terapije, zdravstvenoj njezi, nutritivnoj i psihološkoj potpori te asistiranju pri zahvatima. Složen mehanizam nastanka ozljeda i kritično stanje bolesnika zahtijeva visoko educiran tim zdravstvenog osoblja.