Balneoterapija (balneum na latinskom znači kupelj dok na grčkom therapeia znači liječenje) je korištenje mineralnih voda, ljekovitog blata i naftalana u ljekovite svrhe i provodi se u prirodnim lječilištima, kod nas poznatijih pod nazivom toplice. (1) Termomineralne ljekovite vode u balneologiji podrazumijevamo kao one koje se odlikuju povišenom mineralizacijom, visokim udjelom korisnih mineralnih sastojaka kao što su sumpor, željezo, jod ili fluor, a na izvoru temperatura mora biti najmanje > 20°C. Ljekovite mineralne vode zahvaljujući općoj mineralizaciji, ionskom sastavu i sadržaju nekih plinova, uz prisutnost terapijskih aktivnih komponenata, alkalnosti ili kiselosti te povišenoj temperaturi imaju blagotvorna fiziološka svojstva na ljudski organizam. (2) Termalne vode ubrajaju se u obnovljive i ekološki čisto prirodno bogatstvo koje se na području Hrvatske iskorištava od gornjeg pleistocena do danas. Termalne vode su se na početku koristile kao zaštita od hladnoće dok ljudi nisu shvatili da se voda može koristiti u liječenje i druge svrhe. (18) Prema staroj latinskoj poslovici „Medicus curat, natura sanat“ koja govori da liječnik liječi, a priroda je ta koja ozdravlja. Termalna voda ima ljekovita svojstva koja pomažu pri oporavku ili sprječavanju nastanka bolesti. Voda se iskorištava u sklopu rekreacijskih centara, bolnica i služi u različite svrhe: za zagrijavanja prostorija, u bazenima za kupanje, kao topla sanitarna voda i u medicinskoj terapiji. U radu će se prikazati termalne vode na području Hrvatske. Njihov fizikalno kemijske karakteristike te utjecaj na ljudsko zdravlje. Ukazati će se na problematiku ne postojanja zakonodavnog okvira za kvalitetu zdravstvene ispravnosti termalnih voda i mogući potencijalni rizik na ljudskog zdravlje.